Aktualno
Program rada Vijeća za 2010. godinu
ZANIMLJIVOSTI O CRNOJ GORI
- NEVIDIO, kanjon Komarnice smatra se najneprohodnijim kanjonom na svijetu. U kanjon Nevidio prvi put je stupila ljudska noga 1965. Tada ga je osvojila grupa planinara iz Nikšića.
- Bokokotrski zaliv je najjužniji fjord u Evropi.
- Krov kuće koja se nalazi na mjestu Raškovo gumno, nedaleko od Kolašina, pravilno dijeli kišu crnogorskim rijekama Tari i Morači. Prva vodu odnosi u crnomorski a druga u jadranski sliv.
- Kasoronj (Trupa Longicirpa) je biljka koja jedino na svijetu raste u Skadarskom jezeru. Iako joj je korijen stalno u vodi, ne može da donese plod ukoliko ljeti ne padne kiša. Plod kasoronja je veoma ukusan.
- Na prostoru Crne Gore žive 2.833 biljne vrste i podvrste od kojih 22 žive samo u Crnoj Gori, kao što su: lovćenska mrtva kopriva, glišićev zvončić, gintlijev sivac, baldaćijeva broćika, rohlenin čkalj, malijev jeremičak, durmitorski kaluđerak.
- Najstarije stablo u Europi je BARSKA MASLINA stara preko 2000 godina.
- Biogradska gora je pored Perućice jedina prašuma u Europi. Pretpostavlja se da je i najstariji NACIONALNI park u Europi jer je proglašena ZABRANOM 1878. godine. U njoj se nalazi 25 biljnih zajednica i 84 vrste drveća. Pojedina stabla dosežu visinu preko 60 metara i starost preko petsto godina.
- Na Durmitoru, Sinjavini i Prokletijama raste rijetki planinski cvijet RUNOLIST
- Skadarsko jezero je najveći ptičji rezervat u Europi.
- Kanjon Tare je najduži i najdublji kanjon u Europi. (80 km i 1300m). Po dubini je drugi u svijetu (iza Kolorada).
- Morača je vjerojatno jedina rijeka u svijetu u koju se ulijeva rijeka veća od nje (Zeta).
- Brskovo (današnji Mojkovac) je u XIII . stoljeću bilo veće od Londona
više zanimljivosti..
HRVATSKO - CRNOGORSKE VEZE u XIX. i s početka XX. stoljeća
podsjećanje na manji broj
pojedinca iz Hrvatske koji su svoj život ili profesionalno
djelovanje dijelom vezali uz Crnu Goru
Likovni umjetnici: Lovro Marinov Dobričević
(Kotor, 1420.- Dubrovnik, 1475.); Tripo Kokolja (Perast, 1661.-
Korčula, 1713.); Ferdo Quiquerez (Budim, 1845.- Zagreb, 1893.);
Ivan Rendić (Imotski, 1849.- Split, 1932.); Vlaho Bukovac (Cavtat,
1855.- Prag, 1922.); Celestin Mato Medović (Pelješac 1857.-
Sarajevo, 1920.); Ivan Žmirić (Zadar, 1842.- Zadar, 1929.); Menci
Klement Crnčić (Nova Gradiška, 1865.- Zagreb, 1930.); Oton Iveković
(Klanjec, 1869.- Klanjec, 1939.); Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883.-
South Bend, Indiana, SAD, 1962.);
Književnici: Ivan Mažuranić (Novi
Vinodolski, 1814.- Zagreb, 1890.); Mato Topalović (1812.- 1862.);
Ljudevit Gaj (Krapina 1809.- Zagreb, 1872.); Ivan Kukuljević-
Sakcinski (Varaždin, 1816.- Hrvatsko Zagorje, 1889.); Petar
Preradović (Grabrovica, 1818.- Beč, 1872.); Medo Pucić (Dubrovnik,
1821.- Dubrovnik, 1882.); Stanko Vraz (Cerovec, 1810.- Zagreb,
1851.); Milan Rešetar (Dubrovnik, 1860.- Firenca, 1942.); Antun
Barac (Crikvenica, 1894.- Zagreb, 1955.); August Šenoa (Zagreb,
1838.- Zagreb, 1881.); Tin Ujević (Vrgorac, 1891.- Zagreb,
1955.)
Veze knjaza/kralja Nikole s Hrvatskom:
Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 1815.- Đakovo. 1905.); Jovan
Sundečić (Golijevo, 1825.- Kotor, 1900.); Šimun Milinović (Lovreč,
1835.- Bar, 1910.); Milorad Medaković (Zvonigrad, 1824.- Beograd,
1897.); Josip Slade (Trogir, 1828.- Trogir, 1911.); Simo Matavulj
(Šibenik, 1852.- Beograd, 1908.); Valtazar Bogišić (Cavtat 1834.-
Rijeka 1908.)