KOMENTAR NA STAVOVE PREDSJEDNIKA CRNE GORE FILIPA VUJANOVIĆA O CPC I SPC
6. veljača 2010.
PRENOSIMO U CIJELOSTI TEKST
KOMENTARA OBJAVLJEN U "POBJEDI" 6. 2. 2010.
Jedno od etičkih i demokratskih
načela je da od onoga političara, a državnika posebno, za koga ste
glasali, možete i treba da tražite objašnjenje za njegove određene
izjave i postupke koji su u suprotnosti sa onim što vi kao glasač
od njega očekujete. Predsjednik Crne Gore je poručio Crnogorskoj
pravoslavnoj crkvi da "poštuje stav četrnaest pravoslavnih
patrijarha, a to je da je u Crnoj Gori kanonski legitimna prema
kanonskom ustrojstvu Mitropolija crnogorsko-primorska".
Zar prioritetna obaveza
predsjednika države nije da poštuje stav, osjećanja, mišljenja...
građana one države čiji je predsjednik, a ne građana neke druge
države? Zar nije obaveza predsjednika države da poštuje stavove
svih građana, bez obzira da li su teisti ili ateisti, pa dakle bez
obzira, kada je riječ o pravoslavnim vjernicima ili pak samo
poštovaocima, da li je riječ o onima koji preferiraju srpsku ili
crnogorsku crkvu? Zar nije obaveza predsjednika da prepusti
"kanonsko pravo" stručnjacima za to pravo, posebno onima u državi
čiji je predsjednik?
Predsjednik Vujanović kaže i to da
"zna kakvo je mišljenje patrijarha moskovskog i cijele Rusije
Kirila i mišljenje svih četrnaest patrijarha" o kanonskoj
legitimnosti. Dobro je što je naš predsjednik tako informisan. Ali,
građanin države Crne Gore očekuje da njegov predsjednik nema
potrebu da se kod drugih raspituje o kanonskom stanju, u ovom
slučaju pravoslavnih zajednica, u svojoj zemlji, već da kao
predsjednik države ima državni, civilizacijski, politički,
religiozni, moralni i kulturni habitus da se o tako krupnom pitanju
raspita i (nešto) sazna i u vlastitoj državi - onoj na čijem je
čelu. Na to ga čak funkcija koju obavlja i obavezuje. U suprotnom,
raspitujući se naokolo o svojoj kući, on ne šalje dobru poruku o
sebi kao odgovornom političaru i državniku ni svojim državljanima,
građanima u zemlji i rasijanju, a ni na one adrese na koje se
obraća, da mu se objasni šta mu valja raditi u sopstvenoj kući.
Naš predsjednik kaže da nećemo od
njega "nikada čuti nijednu kanonsku arbitražu", a odmah zatim
dodaje - "niti bilo šta drugačije od onoga što sam čuo od
patrijarha autokefalnih pravoslavnih crkava u odnosu na kanonsko
ustrojstvo i kanonsko pravo". U istoj rečenici, predsjednik je
demantovao sam sebe. Niko od njega ne očekuje da proglasi, kako on
ističe, da je Crnogorsko-primorska mitropolija nelegitimna. Ali,
očekuje se s pravom da kao predsjednik svih građana Crne Gore bude
podjednako branitelj svačijeg vjerskog i nacionalnog prava i
zastupnik svih, odnosno zastupnik evropskih i svjetskih
demokratskih načela da su sve religijske zajednice ravnopravne i
jednake.
Gospodinu Vujanoviću su, očito,
neki "ravnopravniji" od drugih. Ima na to pravo kao građanin,
lično, intimno, i o tome može da razgovara sa svim patrijarsima
ovoga svijeta, ali kao predsjednik Crne Gore prvo treba da
razgovara sa građanima svoje države i da uspostavi iskren i
plodotvoran dijalog sa svima. To je najmanje i najviše što se od
njega očekuje. Uostalom, uspostava i pospješivanje interkulturalnog
dijaloga jedna je od njegovih i najprečih ustavnih "domaćih"
obaveza (na unutrašnjo-političkom planu).
Predsjednik spočitava Crnogorskoj
pravoslavnoj crkvi da treba "da upućuje, bez obzira kako je
kanonski pozicionirana, blage poruke i prema vjernicima i onima
koji su vjernici druge crkve i onima koji su ateisti." Predsjednik,
zanimljivo, ovo traži od crkve koja to konstantno čini i koja
nikada ne dovodi u pitanje nacionalni, vjerski niti bilo kakav
dignitet drugih naroda i pojedinaca. Poznato je da je
interkulturalizam, istinska evropska vrijednost, bila i ostala
vjekovima u temelju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Da li
se ovdje pozivati na Ivana Crnojevića, svetog Petra i druge? Ali,
gospodin Vujanović ni riječju da spomene ponašanje velikodostojnika
Crnogorsko-primorske mitropolije i Srpske pravoslavne crkve u
cjelini prema ateistima i pripadnicima drugih nacionalnosti.
Podsjetimo se izjava mitropolita Amfilohija (Radovića) o ateistima,
crnogorskoj naciji, komunistima, partizanima ili pak četnicima, ili
mišljenja novog srpskog patrijarha o Muslimanima? Do sada su ovakve
i slične izjave, da citiramo našeg predsjednika, upravo dovodile do
više "sukoba, podijeljenosti i unutrašnjih nesporazuma".
Slažem se sa predsjednikom
Vujanovićem da se tako nešto ne očekuje od svetih i mudrih ljudi,
ali on to ne prepoznaje kod onih koji baš takve poruke i šalju. A
prepoznaje ih kao moguću prijetnju (k)od onih koji ih nikada i ne
šalju. To je tek problem. Dio tog problema onda postaje i sam
predsjednik i njegova civilizacijska, državna, politička i etička
aura za koju nije dobro da postane upitna.
Gospodin Vujanović stavlja pod
tepih "teške" izjave srpskih i crkvenih i političkih državnika o
Crnoj Gori i Crnogorcima. Ili ih "pegla" i očekuje da će takve
izjave "postati prošlost." Ali, problem je, gospodine Vujanoviću,
što one ne postaju prošlost, već se stalno obnavljaju i
predstavljaju sadašnjost. Da li Vi na pravi način reagujete na njih
i na takvu našu sadašnjost? Vaša "prejaka" defanziva nije dobra za
Crnu Goru i njenu nezavisnost, njeno interkulturalno, evropsko,
mnogonacionalno i mnogovjersko biće. Kažete da gospodin Amfilohije
"nikada nije osporavao crnogorsku naciju". Na Vašoj sadašnjoj
funkciji ne očekuje se da budete ničiji advokat, posebno ne g.
Amfilohija čija pozicija u odnosu na državu Crnu Goru i crnogorsku
naciju u najmanjem nije baš posve neupitna. Uostalom, zašto Vi
govorite u njegovo ime, proslijedite taj "vrući krompir" njemu
samome. Možete se, nepotrebno, opeći. Osim ako nijeste odlučili da
se polako vraćate advokaturi, jer ste jednom izjavili da bi s tom
profesijom finansijski mnogo bolje stajali nego kao predsjednik
Crne Gore. Možda bi se u toj Vašoj eventualno mogućoj odluci
spojili i Vaše lično i zajedničko dobro Crne Gore. A Crnoj Gori
možete i dalje služiti samo ako budete "advokat" svih njenih
građana. Na Vama je da odlučite.
Goran Sekulović