NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO PROF. EMER. DR. SC. VESELINU SIMOVIĆU- AGI
20. lipanj 2011.
Hrvatska komora inžinjera
građevinarstva dodijelila je prof. emer. dr. sc. Veselinu Simoviću-
Agi NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO U GRAĐEVINARSTVU -
KOLOS - Skulptura je rad akademskog umjetnika
IVICE PROPADALA
ČESTITAMO!!!!
Veselin (Radovan) Simović -
Aga je rođen 16. lipnja 1930. godine u Herceg Novom, Crna
Gora. Gimnaziju je završio u Nikšiću 1948., a iste godine upisao se
na Građevinski odjel Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Diplomirao je na Građevinskom odjelu AGG fakulteta u prosincu 1957.
godine.
Nakon diplomiranja zaposlio se u
građevinskom poduzeću "Prvoborac" u Herceg Novom. Na dužnost
asistenta na Građevinskom odjelu AGG fakulteta u Zagrebu stupio je
1. 12. 1959.
Godine 1965. habilitirao je za
zvanje docenta na temelju habilitacijskog rada, održanog predavanja
i provedenog naučnog kolokvija. U veljači 1966. izabran je i
postavljen za docenta na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu.
Znanstveni stupanj doktorata
tehničkih znanosti stekao je u svibnju 1969. godine.
U veljači 1971. izabran je za
izvanrednog profesora na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, a za
redovitog profesora izabran je prvi put u veljači 1976., a ponovo
je biran u isto zvanje dva puta: 1982. i 1987.
U lipnju 1972. izabran je prvi put
za dekana Građevinskog fakulteta u Zagrebu, na istu dužnost je bio
biran još dva puta, a na dužnosti predsjednika Građevinskog
instituta, u čijem su sastavu bila 4 građevinska fakulteta, bio je
od 1979. do 1991.
Nakon asistentskog rada u dva
izborna razdoblja preuzeo je 1965./66. samostalno nastavu iz
predmeta Građevna statika I. i II. Te je predmete
predavao, osim u Zagrebu i na građevinskim studijima u Splitu,
Rijeci i Osijeku.
Predavao je i kreirao na
poslijediplomskom studiju predmete: Betonski objekti,
Posebni objekti i Naborane konstrukcije.
Sudjelovao je povremeno u poslijediplomskoj nastavi na Građevinskom
fakultetu u Beogradu i Građevinskom fakultetu u Sarajevu.
Umirovljen je kao redoviti profesor
1996.
Tijekom svoje sveučilišne
djelatnosti prof. Simović kontinuirano je znanstveno radio i
postizao značajne rezultate koji su najvećim dijelom objavljeni u
njegovim publiciranim djelima (knjigama, člancima, referatima) te u
studijama u kojima je na temelju znanstvene analize riješio brojne
probleme iz područja građevinskog konstruktorstva.
Objavio je tri knjige, od kojih
jednu u koautorstvu, a dvije od njih su sveučilišni udžbenici;
skripta za poslijediplomski studij (Naborane konstrukcije)
u kojima je na originalan način razradio postupak proračuna
naboranih konstrukcija; 34 znanstvena rada u domaćim (27) i
inozemnim (7) publikacijama; 6 stručnih radova u domaćim
publikacijama.
Izradio je brojna originalna
studijska rješenja iz područja građevinskog konstruktorstva, koja
su uglavnom primijenjena u praksi.
Bio je voditelj triju znanstvenih
projekata.
Svaki od njegovih znanstvenih
radova predstavljao je izvorni doprinos znanosti i njenoj primjeni
u praksi.
Najznačajniji znanstveni doprinos
dao je pronalaženjem originalne metode proračuna zidova s otvorima,
za koju je osnove dao u doktorskoj disertaciji, a njeno proširenje
i razradu objavio u monografiji Zidovi s otvorima i okvirne
konstrukcije. Ta je metoda, u vrijeme kad ju je autor
razradio, bila ne samo znanstveni doprinos, nego je našla i
primjenu pri proračunu brojnih objekata visokogradnje. Metoda je
primijenjena na preko 600 visokih zgrada u ondašnjoj državi i
inozemstvu. Za navedenu monografiju dobio je 1973. godine najviše
znanstveno priznanje u Republici Hrvatskoj - nagradu Nikola
Tesla.
Autor je brojnih konstruktorskih
projekata (preko 300), ekspertiza i revizija stabilnosti
najsloženijih građevina, čime se svrstao u elitnu skupinu
najistaknutijih građevinskih konstruktora u Hrvatskoj.
Valja istaknuti i aktivnost u
Stručno-konzultativnoj komisiji za obnovu Dubrovnika poslije
potresa 1979. u kojoj je bio ekspert za konstrukcije, a bio je i
član Odbora za obnovu Dubrovnika.
Pedagoški rad prof. Simovića
obilježen je izvanrednom vrsnoćom i studioznošću. Uspješno je
kreirao i predavao predmete u dodiplomskoj i poslijediplomskoj
nastavi. Inicijator je i organizator početka poslijediplomske
nastave na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Kao gostujući profesor
povremeno je predavao i na poslijediplomskim građevinskim studijima
u Beogradu i Sarajevu.
Osobito je vodio brigu o
obrazovanju i napredovanju znanstvenog pomlatka. Mnogi njegovi
suradnici postigli su magisterije i doktorate znanosti. Bio je član
većeg broja povjerenstava za ocjene i obrane magisterija i
doktorata, a pod njegovim mentorstvom izrađeno je pet doktorskih
disertacija i šest magistarskih radova.
Objavio je dva udžbenika i jedna
skripta, a redovito je dijelio studentima pisane separate svojih
predavanja.
Prof. Simović je aktivno sudjelovao
u nizu međunarodnih udruženja i odbora, među kojima su najvažnija:
članstvo u RILEM-u, u kojemu je od 1986. do 1990. bio i član Biroa
- vodećeg tijela te međunarodne znanstveno-stručne organizacije;
članstvo, kao ekspert za konstrukcije, u Međunarodnom
konzultativnom odboru UN-a (1980. - 1985.) koje je osnovano za
pomoć Crnoj Gori nakon potresa 1979. godine.
Veoma je uspješan i značajan rad
prof. Simovića u izdavačkoj djelatnosti Hrvatskog saveza
građevinskih inženjera. Prvenstveno zahvaljujući njemu, kao
voditelju, ta djelatnost postiže veoma zapažene uspjehe.
Glavni je i odgovorni urednik: časopisa Građevinar,
mjesečnika koji svojim sadržajem, opremom i redovitošću pripada
najužoj skupini najboljih hrvatskih primarnih publikacija, a
dostigao je i visok međunarodni renome (U trideset tri godine rada
časopis je postigao izniman uspjeh-gotovo četiristo brojeva koji
uživaju veliki ugled u znanstvenoj i stručnoj javnosti i referira
se u najuglednijim bazama podataka); edicije Građevni
godišnjak, u kojoj se objavljuju znanstveni i stručni
prilozi kao stručna literatura građevinskim inženjerima i
istraživačima; ostalih znanstvenih stručnih i udžbeničkih knjiga
(15 od kojih su 9 sveučilišni udžbenici); četiri zbornika radova
Sabora hrvatskih graditelja.
U znanstveno-nastavnoj i stručnoj
djelatnosti te pri obavljanju dužnosti dekana Građevinskog
fakulteta u Zagrebu i predsjednika Građevinskog instituta, prof.
Simović je pokazao posebne sposobnosti u organizaciji znanstvenih
istraživanja, stručnog rada i nastavnih aktivnosti te ustrojavanju
jedinica u kojima su se te djelatnosti obavljale.
Utemeljitelj je i redoviti član
Dukljanske Akademije Nauka i Umjetnosti.
Visoko vrednujući životni opus
prof. Simovića, Senat Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je u
travnju 2000. najviše akademsko počasno znanstveno-nastavno zvanje
professor emeritus: "Zbog posebnih
zasluga za napredak i razvitak Sveučilišta u Zagrebu te za
međunarodno priznatu nastavnu i znanstvenu izvrsnost, posebice u
tehničkom znanstveno-nastavnom području". Pritom valja posebno
istaknuti da umirovljenjem nisu prestale njegove znanstvene i
stručne aktivnosti, o čemu svjedoči činjenica da je objavio
nekoliko članaka (znanstvenih i stručnih) i dalje uređuje
Građevnar te jedan broj znanstvenih odnosno stručnih
knjiga od kojih su tri sveučilišni udžbenici.
Za dugogodišnje uspješno uređivanje
časopisa Građevinar, te ukupan dugogodišnji publicistički,
znanstveno stručni, nastavni rad i efikasno upravljanje
znanstveno-stručnim institucijama Gradska skupština Grada Zagreba
na svojoj 46. sjednici (16. 3. 2009. godine) dodijelila mu je
Nagradu Grada Zagreba.
Prof. Simović je jedan od
utemeljitelja Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske (1991.). Na
izborima za članove Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada
Zagreba biran je u oba mandata za člana i predsjednika Vijeća.
Osnivanjem Koordinacije vijeća crnogorske nacionalne manjine na
području RH (2005.) izabran je za njenog predsjednika, što je
(2007.) ponovljeno i u drugom mandatu.
Kao znanstvenik, stručnjak,
nastavnik i čovjek prof. Simović uživa izuzetan ugled ne samo među
pripadnicima crnogorske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj,
već i među pripadnicima većinskog naroda u Republici Hrvatskoj.