OTVORENA IZLOŽBA SLIKA ELIZABETE GRUDIČEK CIANCI
18. veljača 2011.
Durmitorski božanski
svijet
Slikati krajobraze, obrazine kore zemljine, kamenja, bilja i
perspektiva svih rakursa sugerira mantranje ljudsko što
tisućljećima od postanka Svijeta i Čovjeka želi dostići doživljajnu
interpretaciju.
Krajobraz implicira viđeno, preneseno medijem, fiksirano za trajni
doživljaj trenutnog. No, ono što prenosimo često pojmimo kao stalno
i vječno, ne pojmeći niti nama blisko i jasno različito, izmjenom
dana i noći, godišnjih doba i drugih mjena. Ono što interpretiramo
ne problematiziramo kao trenutni doživljaj viđenog već i
omirisanog, dodirnutog, slušnog, punog okusa. To osjetilno u
trenutku sažima se s iskustvenim osjetima te u konačnici čini
osobno viđenje slikara koji svojim slikarskim govorom progovara
glasno i hrabro svojim mislima i osjećajima.
Slike durmitorske, slikarice Elizabete Grudiček Cianci, nisu
slučajni odabir već ljubavni odnos boje, kista i predanosti
estetici nedostižnog prirodnog bitka koji osvaja svojim
neprekinutim mjenama i iznenađenjima i one najotpornije na iskonska
oduševljenja.
Razlozi te predane igre s prirodom dio su slikaričina porijekla i
sličnosti rustikalne zbilje grobničkih i durmitorskih perspektiva.
Pod duhovnim utjecajem "Zemljaške " estetike gradnje rustične
arkadije, slikarica nam daje varijacije iznimnih doživljajnih
razina. Težina slikarskog duktusa prati arhaiziranu perspektivu sa
grubo otesanim plohama kompozicije. Boja se pak nadograđuje šturim
linijskim smjernicama koje uz plošnost odaju siromaštvo dopadljivih
vizura, već potenciraju sažetu misao neiskazivog. Elementi
etnografske sadržine prizore potiču na naraciju. U sižeu opusa
možemo osjetiti fascinaciju durmitorske stvarnosti ali i mitske
pjesme slijepa guslača što uz vibrirajuće pradavne zvuke priziva
zaboravljenu baštinu narodnoga bića.
Bilježeći slike stvarnosti, slikarica Elizabeta Grudiček Cianci
zabilježila je prizore kontinuuma nacionalnog ponosa.
Theodor de
Canziani
Fotogalerija