povratak na sve vijesti

PARTITOKRATIJA I TRANZICIONA DRUŠTVA - CRNOGORSKO ISKUSTVO

subota, lipnja 16. 2018.

Demokratska nedovršenost posredne, odnosno parlamentarne demokratije i nedostatak mehanizama na globalnom nivou koji bi obezbijedili građaninu neposredno učešće donošenju odluka, „prinudili“ su ga da podržavajući na izborima programe i politiku određene stranke, te birajući njihove predstavnike u skupštinama državnih i lokalnih zajednica, zapravo prenosi svoje „pravo glasa“ na njih... piše Milorad Ražnatović

PARTITOKRATIJA I TRANZICIONA DRUŠTVA -

  CRNOGORSKO ISKUSTVO

 

Piše: Milorad Minjo Ražnatović

 

Milenijumski hod čovječanstva obilježen je   „borbom neprestalnom“ za svoj opstanak i stvaranje uslova za dostojno bivstvovanje na ovoj našoj planeti. Uslova, koji će ljudsko biće izdići na najveći stepenik vrijednosti, što će mu omogućiti, bez razlike kojoj socijalnoj, vjerskoj, rasnoj, nacionalnoj... grupi pripada,  da nađe svoje potpuno ostvarenje u svim sferama života, rada i prava na slobodu izbora, govora i civilizacijskog djelovanja. Ta istorijska borba bila je teška i mukotrpna, jer su „napredne  snage“ imale jakog protivnika u moćnim, retrogradnim i brutalnim oligarhijama koje su gušile svaku težnju ka slobodnom čovjekovom ispaljivanju i  društvenom osavremenjavanju. Međutim, i pored toga,  „napredne misli čovječanstva – intelektualnih elita i ostalih progresivnih slojeva društava, ... okrenute ka boljem, humanijem, tehnološki savremenijem, ekonomski bogatijem, socijalno pravednijem, ljudski slobodnijem, politički demokratskijem i društvu bez napetosti i tenzija“ (M.M. Ražnatović – Združeni udar, tekst „Kočničari“, strana 127) odnose prevagu nad retrogradnim i anticivilizacijskim snagama. Ove „težnje, intelektualne elite i progresivnih slojeva društva, koje su od druge polovine XX vijeka u ogromnoj nadmoći nad snagama ’zla i tame’ dovele  su do revolucionarnog napretka u svim sferama društvenog života i rada, izdižući civilizacijske vrijednosti na „božanski pijedestal“ nespornosti i neupitnosti“ (Isto). Ovo je pratila i savremena filosofsko-sociološko-politikološka misao koja je tragala za demokratskom organizacijom društva, sa osnovnim opredjeljenjem i namjerom pronalaženja takvih mehanizama koji će biti izraz volje građana, njihovog neprikosnovenog prava  da odlučuju o svojoj sudbini i neposredno učestvuju u donošenju društvenih odluka. Neposredno izražavanje volje građana, kao ideje i raznovrsnih oblika ostvarivanja te ideje, sežu još u davna vremena antičke Grčke i njihovih agora, đe su slobodni građani tog perioda svakodnevno obavljali svoje političke i druge društvene aktivnosti. Od tada pa do danas na ovoj našoj planeti smjenjivala su se  društveno-politička uređenja i načini vladanja, ali ni poslije toliko prohujalih vjekova nije pronađen oblik demokratije koja „mora postojati kao autonomna organizacija moći naroda“ (Žak Ransijer, francuski filozof). Predstavnička, odnosno parlamentarna demokratija, koju danas baštini najveći broj država u svijetu, čije je početke, na neki način, „ispisala“ britanska Magna Carta Libertatum iz 1215. godine; temelje udario francuski republikanizam iznjedren iz Francuska revolucija 1789. godine, šireći  Evropom i svijetom nove standarde demokratije, ljudskih prava i sloboda, čiji je, bez ustezanja se može reći, sinonim, najznačajniji predstavnik francuskog prosvjetiteljstva Volter (iako nije bio pristalica republikanizma), i njegove genijalne riječi upućene svojem političkom protivniku: „Ne slažem se sa vama ali ću se založiti da ono što govorite uvijek možete slobodno da kažete“; a osavremenila, podjelom vlasti, moderna evropska i američka (SAD) društveno-politikološka misao,  jeste najveće  civilizacijsko dostignuće u oblasti ostvarivanja ljudskih prava, sloboda i, zasad, nezamjenjiv oblik demokratskog izražavanja volje građana... (tkst u cijelosti pročitajte OVĐE)

 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku ove stranice