povratak na sve vijesti

KONCERT ZBORA MONTENEGRO U PODGORICI

petak, lipnja 29. 2018.

Pjevački zbor „Montenegro“, svjestan velike časti i odgovornosti, održao je vjerojatno svoj najbolji koncert, pjevalo se sa srcem, što je publika prepoznala i nagradila velikim pljeskom. Nastup su organizirali CEKUM i Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada Podgorice, 25.6.2018. u velikoj dvorani KIC-a „Budo Tomović“, a putovanje omogućila Zagrebačka županija

PJEVAČKI ZBOR „MONTENEGRO“-ZAGREB- KONCERT U PODGORICI

LIJEPA CRNA GORA  I SHQIPËRIA E BUKUR

Posjet Crnoj Gori i Albaniji i ovaj put su pokazali neizmjeran značaj putovanja koja razbijaju predrasude i neznanje,  šire spoznaje i doprinose zbližavanju ljudi .

Članice i članovi Društva „Montenegro“-Zagreb boravili su u Crnoj Gori i Albaniji od 22.-26.6.2018., zahvaljujući pozivu Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore (CEKUM), koji je prošle jeseni uputio poziv Pjevačkom zboru „Montenegro“Zagreb , da nastupi u Podgorici. Nastup su organizirali CEKUM i Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada  Podgorice, 25.6.2018. u velikoj dvorani KIC-a „Budo Tomović“, a putovanje omogućila Zagrebačka županija. Koncert je održan u okviru programa „Podgoričko kulturno ljeto 2018“. Oduševila nas je visoka profesionalnost domaćina, izvanredna organizacija koncerta, a posebno što su nam osigurali veliku medijsku popraćenost: u TV emisiji „Dobro jutro Crna Goro“, a nacionalna televizija snimala je i koncert,  nekolicina članica zbora i voditelj dali su nekoliko intervjua. Predsjednica Društva gostovala je i u radijskoj emisiji, dati su i intervjui raznim novinama, a i crnogorski portali bili su puni vijesti o nama. Iskreno, nismo očekivali toliku pozornost u obilju kulturne ponude crnogorskog glavnog grada.

Pjevački zbor „Montenegro“, svjestan velike časti i odgovornosti, održao je vjerojatno svoj najbolji koncert, pjevalo se sa srcem, što je publika prepoznala i nagradila velikim pljeskom. Vokalne solistice: Viktorija Božičević, Jadranka Šincek i Nađa Dervić su briljirale, pa su dobile i poziv za gostovanje u Podgorici u 7. mjesecu na solističkom natjecanju. Gost večeri bio je izuzetni interpret, autor i instrumentalist Šukrija Serhatlić Žuti, koji je time održao riječ danu prošle jeseni na Lučindanskim susretima u Zagrebu. Voditelj našega zbora, Edin Džaferagić dobio je priznanja za svoje autorske aranžmane i molbe da ih ustupi za dalje korištenje.

Zanimljivo je bilo slušati izjave nakon koncerta -da smo im izmamili suze (a mislili smo da, imajući priliku svaki dan slušati pjesme iz Crne Gore, mogu samo uspoređivati način interpretacije) i da je izbor pjesama bio poseban. Svima nama u Pjevačkom zboru je to „vrhunac karijere“, jer nismo ni sanjali da ćemo imati priliku nastupiti u Crnoj Gori! Zaista, nezaboravno, za cijeli život!

Sigurno da nismo potegli na takav put samo na večernji koncert. Željeli smo proći i vidjeti što više predjela Crne Gore, posebno jer neki nisu nikada bili u Crnoj Gori. Najprije smo obišli Cetinje: dvorac kralja Nikole, Nacionalnu biblioteku Crne Gore  „Đurđe Crnojević“, gdje su nas domaćini upoznali sa historijatom biblioteke, fundusom i načinom rada. Naša vodičkinja, Tanja Zeković, profesorica Cetinjske gimnazije, vrlo stručno i izuzetno  zanimljivo, govorila nam je o crnogorskoj prijestolnici.  Obišli smo i zgrade stranih  poslanstava u knjaževini i kraljevini Crnoj Gori, Cetinjski manastir i Orlov krš. Idući dani bili su za posjete Baru: širokom, lijepo uređenom Novom Baru , predivnom ambijentu Starog Bara, maslini staroj preko 2000 godina… Ulcinj nas se posebno dojmio: predivna tvrđava, muzej, stari dio neobične ljepote, izvanredna hrana…susretljivi, gostoljubivi ljudi…

Višegodišnja želja bila nam je posjet Albaniji: tako smo se uputili u Skadar, Tiranu i Drač. Većina nas , ne samo da nikada nije bila u Albaniji, nego gotovo ništa nije ni znala o njoj. Oskudna znanja bila su na razini poluinformacija i neminovnih predrasuda.

A što smo vidjeli? Prelijepu Tiranu sa izuzetno širokim avenijama (grad su projektirali talijanski arhitekti prije drugoga svjetskog rata), krasna zdanja, moderan grad pun vrhunskih restorana i trgovina, ljudi izuzetne gostoljubivosti i srdačnosti… bilo je i komičnih situacija kada smo se trudili komunicirati  na engleskom, dok smo vrlo često nailazili na sugovornike koji su znali naš jezik, jer im je neko davno porijeklo iz Crne Gore ili Srbije…

U Skadru smo se popeli na ogromnu tvrđavu,obišli dio grada, a svaki korak je odjekivao burnom historijom, prohujalim vremenom i prebogatim pričama o narodima i sudbinama ovih prostora, zahvaljujući našem izvanrednom vodiču Antonu Lulgjuraju, arheologu po struci, iznimnom eruditi. Skadar je grad koji ima posebno ozračje, fascinirale su nas uređene fasade, posebno ulica-šetalište slično našoj Tkalčićevoj, samo nekoliko puta većoj. Posebna je i čistoća grada, a bili smo iznenađeni brigom o psima bez vlasnika:  slobodno šetaju ulicama grada, čipirani, njegovani i nahranjeni.

Glavna albanska luka, a i posebno lijepo ljetovalište bilo je naše treće, zadnje odredište u Albaniji: Drač. I opet prebogata povijest, sudbine naroda , a ono što ostaje u pamćenju: ratovi i kultura. Mnogi su poželjeli ostati i uživati barem nekoliko dana u svim tim ljepotama.

Sa historijom glavnog grada Podgorice , kulturnim i ostalim znamenitostima, kao i nalazištima antičke Duklje, upoznala nas je vodičkinja Ivana Medenica.

Što reći na kraju?

Jedinica mjerenja vremena u Crnoj Gori nije se promijenila od prošlog puta: na svako naše pitanje koliko treba do nekog odredišta, odgovor je :“ne treba vam više od deset minuta“!  Potom bi slijedio uspon na tvrđave (penjali smo se na tri) , u trajanju od 45 minuta!

Nikada više ne bih mogla reći i ne bih mogla čuti da netko kaže, pogotovo za svoj kraj,  „ovo je najljepše na svijetu!“

To jednostavno ne može biti istina, putujući, vidimo jednaku ljepotu cijeloga svijeta, a bez nepotrebnih komparacija.

MILANKA BULATOVIĆ