Digitalna biblioteka

Pisac: veliki putnik kroz povijest. Kojemu je ilirska, grčka i rimska antika vlastita kuća, egipatska i babilonska prvo susjedstvo, a indijsku i kinesku gleda bez dalekozora. Knjiga: kolajna s likovima mitskih i povijesnih junaka, pjesnika i filozofa: od Gilgameša, Homera, Odiseja, Joba, do Kavafisa, Borgesa, Jamesa Joycea. Vijenac pjesama u prozi, povijesnih i pjesničkih eseja, sanjarija i maštarija. Putovanja perom rubom između mogućega i nemogućega, s dragocjenim iskliznućima u nemoguće. Knjiga velikih htijenja. Da bismo se domogli šifre za njenzino poimanje, najbolje se poslužiti njom samom, mjestom iz ogleda „Šifra“: „šta je ovdje stvarnost, a šta fikcija, niko ne može razlučiti. Jedino Borges, ako se jednom pojavi i događaje i ličnosti postavi na svoja mjesta. Što nije nemoguće.“ Petar Gudelj

Poezija ako je dobra, putuje bez putovnica, nalazeći granice imaginarnom tvorevinom. Vrpca tradicije, koja se od nevino istkane čipke olako pretvara u olovo, ovdje nam nestaje pred očima, i poezija opstoji samosvjesna bez umjetno podbočenih potpornih elemenata- napisao je Tomica Bajsić u preporuci za ovu knjigu.

Pisana u maniri iskustva proze dokumentarizma, ali i s dužnim ironijskim odmakom od nje, ovo je romeneskna cjelina i svojevrsni vrlo osobni imaginarij ali i univerzalistička, duboko ženska u najboljem smislu, manirizacija vlastitog rukopisa, unutar kojeg sve postaje upitno... Čini nam se da je svojim romanom Lidija Vukčević pokušala baciti rukavicu suvremenoj romanesknoj produkciji, nadasve onoj valstite književne generacije, pa je razumijevamo i kao stanovit "njen obračun s njima". Velimir Visković

Ovo su pisme i priče posvećene mojoj majci, mom ocu, mojim sestrama i svim mištanima koji sebe i svoje pripoznaju u njima. To je jedna mala kap moga života koja se prelila u more osjećaja prema životu jedne davne mladosti moga ranog ditinstva. S ljubavlju i poštovanjem prema svima koji su na bilo koji način pomogli da narasten, oplemenili mi dušu i tilo te dali lipotu. Autorica

Stoga se Dimitrijev rukopis i pokazuje kao sretan amalgam poetskog lirizma, dramske narativnosti i tragičke ekspresivnosti. No, nije na odmet upitati se, kako je Dimitrije uspio depersonalizirati svojeg naratora, ne samo izostavljanjem njegova imena, već i rekli bismo, svjesnim bijegom od psihologizacije. Ili je to u Dimitriju nadvladala flaubertovska impassibilité, prividna bestrasnost da bi maskirala kršćanski paradoks o bogu koji nas je ostavio, osim ako mu nismo uz bok, u ruhu umjetnika? Lidija Vukčević

Dvadeset godina u životu čovjeka je zavidna brojka, dvadeset godina u djelovanju jedne udruge, k tome s prefiksom NACIONALNA, je respektabilan podatak. Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske je formirana u vremenu koje nije bilo blagonaklono prema Crnogorcima i Crnoj Gori, ne zbog nečijeg odnosa prema njima, već zbog njihovog odnosa prema nekom. U danima hrvatske borbe za opstanak i puni državnopravni subjektivitet, u zoru hrvatske II. Republike, i hrvatski Crnogorci su bili svjesni da se trebaju primjereno definirati kao nacionalna zajednica i aktivno uključiti u kolektivnu podršku ukupnim hrvatskim državnim nastojanjima.

...Svaki nalaz ima svoj jezik, svoj govor... Konačno, svoj ključ koji nam otvara svoju unutrašnjost, nevidljivu običnom oku. Treba te ključeve naći i vidjeti kako ulaze u brave historije... otvoriti one nevidljive kapije koje privlače svojom metafizikom. A onda svaki taj grad od kojeg je nešto ostalo-ima pred sobom neki nevidljivi grad, koji doziva naša mašta, a na neki način i vaskrsava... Predrag Matvejević

Ova je tema neiscrpna. Trebalo bi sugerirati katedrama književnosti i povijesti u Zagrebu, Zadru ili Osijeku, da se ovo dâ vrijednim istraživačima kao tema za disertacije. Naravno, kad je riječ samo o Njegošu i Hrvatima a ne o Crnoj Gori i Hrvatskoj, istraživanje je suženo na određeno vrijeme, no i to jedino ako se ograničimo na Njegoševe suvremenike. Njegošem su se, naime, bavili mnogi Hrvati i poslije njegove smrti, a jedan od njih, Milan Rešetar, postao je glavni komentator i priređivač najvećeg broja izdanja “Gorskoga vijenca”. Tih izdanja je bilo toliko, da jedni pišu da ih je bilo 10, dok drugi navode 13. A njegov otac, Pavle, bio je Njegošev suvremenik i kotorski načelnik. Njegošu je pjesmu posvetio i Vladimir Nazor. Njegošev mauzolej na Lovćenu (1974) djelo je Ivana Meštrovića. Miroslav Krleža dobitnik je Njegoševe nagrade (1966). Zato smo mi bili prinuđeni da u naslovu stavimo: Njegoš i Hrvati a ne Hrvati i Njegoš..." Akademik, Radoslav Rotković

Sedam dramskih tekstova sabranih u ovoj knjizi nosi zajednički naslov Teatar bez kuće,zato što teatar nije pokazao interesovanje za njih. A objavljuju se zato što autor smatra da se nije dovoljno trudio da se oni izvedu na scenu. Naime,tu je čak i jedan tekst, prvi po redu o knjazu Danilu,nagrađen na konkursu CNP, a nije igran zato što se Knjaz zamjerio precima upravnika teatra,a pošto je upravnik bio živ a Knjaz mrtav, iako bi bilo bolje da je obrnuto, na tekst se zaboravilo. No nije upravnik (ravnatelj) jedini krivac. I autor je imao naviku da čim završi jedan tekst piše drugi, ne brinući što će biti sa onim prvim.A teatar nije primijetio ovu dramu ni kada je štampana (1974). Radoslav Rotković

U knjizi nadmoćnih aforizama, Rajković se priklanja otvorenom, neočekivanom, prestupničkom i inverzivnom mišljenju. A za njega je aforizam bio i ostao čin slobode, forma kritičkog vrednovanja i mentalnog provjetravanja. To je i najbolji put do mislećeg čitaoca i kritičke javnosti. Iz naznačenih razloga, LJUDNICU - knjigu monumnetalnih minijatura duha i duhovitosti, najtoplije preporučujem istinskim ljubiteljima humora i satire. Ratko Božović

U publikaciji koja se upućuje čitateljima obuhvaćena su istraživanja obavljena u okviru projekta: „Crnogorci u Hrvatskoj – Istraživanje sociokulturnog profila i statusa Crnogoraca u Hrvatskoj“. Projekt je rađen u okviru Programa Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba. Kao i sve aktivnosti Vijeća tako je i ovaj projekt financirao Grad Zagreb. Uvjeren sam da će ova publikacija zainteresirati brojne čitatelje, posebno one koji pripadaju crnogorskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Analiza rezultata istraživanja koju su proveli njegovi autori Prof. dr. sc. Sava Bogdanović i Akademik Ivan Cifrić posebno je zanimljiva. Njezini će zaključci dobrim dijelom biti u skladu s onim što čitalac očekuje, ali nijesu isključena ni iznenađenja nekim zaključcima do kojih su autori došli polazeći od dobivenih odgovora u provedenom anketiranju. Prof. emer. dr. sc. Veselin Simović

Ovu su knjigu davno počeli, dugo je pisali i opet je ne završili mnogi imeni i bezimeni. Njene listove kao da su puštali na vjetru, pa sam ih nalazio i kupio svuda... Upravo je tako stajalo na samom početku moje prethodne knjige crnogorskog narodnog humora, „Bez uzla na jezik“, pa kasnije i na početku dva njena dopunjena izdanja. Gotovo da se ništa pametnije ne bi moglo reći ni na početku ove knjige. Ona je samo nastavak one prve i njenih kasnijih dopuna. Čak će i ova knjiga, iako potpuno nova, ostati nezavršena i vjerovatno će čekati neke nove dopune, ili možda i novu knjigu. A što se tiče onih njenih listova koje sam nalazio i kupio najčešće u kafanama, na ulici i đe sve još ne, i na njima sam kao i u prvoj knjizi, dopisao samo ono što je bilo izbrisano, ili nečitko, pa su i u ovoj knjizi neka imena izmišljena, te je svaka sličnost sa stvarnim ljudima, mjestima i događajima namjerno slučajna... Autor

Zbornik književnih radova koji čine 12 albanskih autora iz Crne Gore (Esad Mekuli, Nolj Beriša, Redžep Ćosja, Idriz Uljaj, Zuvdija Hodžić, Aslan Biša, Ibrahim Berjaši, Mehmet Kraja, Basri Čaprići, Hadži Šabani, Anton Berišaj, Anton Gojčaj) je izbor iz širokog stvaralačkog opusa autora predstavljenih ovdje, u ovom izdanju sa jedinstvenim kriterijumom - zavičaj. Svjesni smo da zavičaj ne mora biti kategorija koja toliko estetski povezuje razne autore i individue nekoliko generacija, ali isto tako, iz životopisa najistaknutijih autora velikih književnih tradicija razumijemo da je zavičaj onaj kamen koji im najviše znači, koji nose čitavoga života, svjesno ili nesvjesno, što se neizbježno primjećuje u estetskoj atmosferi njihovih književnih djela... - Qazim Muja

“Ne znam koliko će ‘Klos’ trajati, ali je činjenica da je prešućivan. Najviše u sredini o kojoj piše. Mada je to opšteljudska drama, ‘Klos’ je svjedočenje o crnogorskoj Četrdeset prvoj i njenim reperkusijama. I, začudo, iako se u knjižarama Jugoslavije nalazi već devet mjeseci, ove knjige nema u knjižarama Crne Gore... Konclogor Klos bio je jedna sveopšta mnogoljudna drama, s čitavim galerijama osobenih likova. Cijeli sam život tugovao i drugovao s tim prerano i nasilno nestalim izgnanicima Klosa. To me dognalo i na ovako drugovanje i življenje s njima. Utoliko prije, što je dobar dio njih bio prešućivan, da ne kažem neki grublji a tačniji izraz”. (autor u rodnome Nikšiću- Nikšićke novine, 8. mart 1985).

…U glavnim crtama smo naznačili osnovne elemente nastanka, sadržaja, funkcionisanja, razvoja i iščezavanja “čeških” predstava o Crnoj Gori i Crnogorcima, koliko ih je bilo moguće na osnovu višegodišnjih istraživanja i kritičkog premišljanja rekonstruisati. Tema, naravno, inspiriše za dalja istraživanja na ovom polju. S komparativnoga aspekta sigurno bi imala smisao analiza slika drugih balkanskih zemalja i naroda, isto kao i drugih evropskih zemalja, kao i tadašnji če­ški diskurs o zemljama s drugih kontinenata, bilo da su Crnoj Gori geografski bliske (bliskoistočni “Orijent”) ili udaljenije (npr. “primitivne” zajednice Latinske Amerike, subsaharske Afrike i sl). Budućim diskusijama o nekim širim temama mogu doprinijeti i zaključci do kojih se došlo u ovome radu. To se prije svega odnosi na orijentaliz­am i poglede na islam, slovenofilsku ideologiju, adoracije rusoovs­kog “plemenitog divljaka” ili problema modernizacije tradicionalnog društva… František Šistek

"Bilo kako bilo, ispostavilo se da je ovaj katalog groteski moja najkomunikativnija knjiga, jer su u njemu opisane perverzije „tranzicionog Disneylanda“ veoma bliske čitateljima; na žalost, odavno su dio našeg svakodnevnog iskustva. I možda je barem u tom pogledu opravdano likove kataloga smatrati nekakvim „svjedočanstvom vremena“, uz naglasak, dakako, na pojam „svjedočanstva“, jer o „vremenu“, iskren da budem – ne znam dovoljno"… Dragan Radulović

"Crnogorsko narodno stvaralaštvo, djelo Petra I Petrovića, Njegoševo djelo i ostalo što ulazi kao vrijednost u crnogorsku književnu tradiciju, bilo je aktivno u vremenu višestrukim djelovanjem na savremenike. Ugroženost egzistencije narodnog i nacionalnog bića prirodno je vodila literaturu u društvene zadatke, u etičku inspiraciju"... Branko Banjević

"Mislim da Sreten Asanović u najvećoj mogućoj mjeri nosi i svojim književnim opusom potvrđuje epitet barda nacionalne, crnogorske književnosti, bit njenog etniciteta, etike i estetike. Poznajem ga dovoljno dugo da mogu i sebi i vama bez dvoumljenja i u svakoj prilici potvrditi uvjerenje da crnogorska književnost u djelu Sretena Asanovica ima silan meteriz, toliko jak da odoli vremenu i toliko lijep da pred njim ljudi zastanu"...- J. Nikolaidis

"Četrdeset godina Marinko Mijović vedrinom i humorom, aforizmima, odgovara na ovo „zanimljivo vrijeme“. Napisao ih je preko deset hiljada u četrdeset godina stvaranja u Puli gdje je došao kao osamnaestogodišnji mladić davne 1953. godine. Jedan broj je objavljen u Novom listu, Glasu Istre, Vjesniku, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji; humorističkim časopisima: Brodolom, Lučko, Diogen, Jež. Objavio je i dvije knjige aforizama: „Ako niste znali“ i „Iz malog džepa“. Treća knjiga „Bio je obilježen, zato mu na grobu nema obilježja“, u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Zajednice Crnogoraca Pule, objavljuje njegove najnovije aforizme o ženi, Bogu, crkvi, narodu, Crnogorcima, karakteru, prošlom i sadašnjem, neizbježnim penzionerima, onoj sitnog i krupnog zuba i svemu ostalom što čini svakodnevnicu, naše „zanimljivo vrijeme“, gdje autor, Marinko Mijović, ne posustaje u kritici toga, aforizmom, tzv. jezgrovitom virtuoznošću bez nedorečenosti..."- Danilo Ivezić

"Hvaljen i ismijavan, obožavan i osporavan - reklo bi se na prvi pogled - uvriježena predstava o pjesniku.No, Tin Ujević nije uobičajen pjesnik, naprotiv, njegovo je pjesničko iskustvo, i danas više nego aktuelno, a dijelom očigledno i neistraženo"... P. Goranović