IZLOŽBA FOTOGRAFIJA "NACIONALNI PARKOVI CRNE GORE"
U organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb u Crnogorskom domu galerija "Montenegrina" od 2. 7. 2009. izložene su fotografije "Nacionalni parkovi Crne Gore"
OTVARANJE IZLOŽBE 2. 7. 2009. (ČETVRTAK) U 19h
Nacionalni park Biogradska gora je osnovan
1952. godine. Smješten na sjevero-istoku Crne Gore, između rijeka
Tare i Lima, u središnjem dijelu planine Bjelasice, zahvata
površinu od 5.650 ha.
Samo šest godina nakon proglašenja Yellowstone-a prvim nacionalnim
parkom u svijetu, zaštićena je i teritorija Biogradske gore.
Zaštita Biogradske gore, sa slivom Biogradske rijeke i Jezerštice,
datira još od 1878. godine kada je ova teritorija postala Knjažev
zabran - kao poklon ondašnjem gospodaru Crne Gore knjazu
Nikoli.
Omeđen planinskim visovima, ispresijecan potocima i uvalama,
ukrašen prelijepim jezerima, okićen stoljetnim šumama i pitomim
livadama, ovaj NP predstavlja veličanstven dar prirode.
Predjeli Durmitora, po ljepoti i neokrnjenosti rijetko i autentično djelo prirode, proglašeni su nacionalnim parkom 1952. godine. Smješten na sjeverozapadu Crne Gore, Park obuhvata osnovni masiv Durmitora sa kanjonima Tare, Drage i Sušice i gornji dio kanjonske doline Komarnice, zauzimajući površinu od 39.000 ha.
Osnovna odlika reljefa durmitorskog područja jeste prostrana
visoravan na 1.500 m, koju usijecaju duboke kanjonske doline i sa
koje se uzdižu impozantni planinski vrhovi, od kojih je 48 sa preko
2.000 m i među njima najveći Bobotov kuk sa 2.525 m.
Ljepoti durmitorskog masiva posebnu draž daje 18 ledničkih jezera,
nazvanih ''gorske oči'', na visinama iznad 1.500 m. Najveće i
najatraktivnije je Crno jezero.
Nacionalni park Lovćen obuhvata centralni i najviši dio lovćenskog masiva, površine 6.220 ha. Proglašen je nacionalnim parkom 1952. godine.
Smješten je u jugozapadnom dijelu Crne Gore između Skadarskog
basena, Bokokotorskog zaliva i Budvanske rivijere. Izdiže se u
neposrednoj blizini mora, zatvarajući tako duge i vijugave
bokeljske zalive, čineći zaleđe drevnom pomorskom gradu
Kotoru.
Na relativno uzanom prostoru srijeću se brojni i raznovrsni oblici
reljefa, naglašeni u središnjem dijelu planine, gdje se Lovćen
najviše izdigao štirovnikom i Jezerskim vrhom. Padine planine su
kamenite, sa brojnim škrapama, jamama i dubokim vrtačama, dajući
krajolicima specifičan izgled.Sa vidikovca, u neposrednoj blizini,
pruža se nezaboravan pogled na Bokokotorski zaliv i Katunsku nahiju
koju je čuveni Bernand šo, kada je ugledao, nazvao ''Kameno
more''.
Živopisno i po mnogo čemu jedinstveno Skadarsko jezero smjestilo se u zetsko-skadarskoj kotlini, zadržavajući rijekom Bojanom kontakt sa Jadranskim morem, od kojeg ga je u dalekoj prošlosti odvojio lanac visokih planina.
Sa površinom od 370 do 530 km2, zavisno od vodostaja,
predstavlja najveće jezero na Balkanu. Crnoj Gori pripadaju 2/3
jezera, dok je 1/3 na teritoriji Republike Albanije. Crnogorski dio
jezera sa priobaljem, površine 40.000 ha, proglašen je nacionalnim
parkom 1983. godine.
Skadarsko jezero se odvaja od ostalih nacionalnih parkova kao
područje sa izrazitim limnološkim karakteristikama, izuzetnim
bogatstvom ornitofaune i ihtiofaune i bujnom vegetacijom močvarnog
tipa. Predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog
područja.
FOTOGRAFIJE SU IZLOŽENE OD 2. 7. 2009. DO 20. 8. 2009.