ODLIKOVANJE BRANKU LUKOVCU PRVOM AMBASADORU CRNE GORE U REPUBLICI HRVATSKOJ

petak, travnja 10. 2009.

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić uručio prvom ambasadoru Crne Gore u Republici Hrvatskoj odlikovanje Reda kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić primio je u oproštajni posjet ambasadora Crne Gore Branka Lukovca te mu zahvalio na dosadašnjem radu i na doprinosu što ga je dao unapređivanju hrvatsko-crnogorskih odnosa, zbog čega ga je i odlikovao Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom.
Predsjednik Mesić je zaželio da Crna Gora što prije krene putem kojim ide i Republika Hrvatska, a koji završava članstvom u Europskoj uniji i NATO savezu.
Ambasador Lukovac koji je bio i prvi ambasador Crne Gore u Republici Hrvatskoj najprije je čestitao Predsjedniku Republike i svim građanima Republike Hrvatske na primanju u NATO što je označio jednim od najvećih postignuća u povijesti samostalne Hrvatske.Naglasio je kako vrijeme raspada bivše zajedničke države više nije opterećenje u bilateralnim odnosima koji su danas takvi da mogu poslužiti kao primjer i drugima, a predsjedniku Mesiću osobno zahvalio je na iskazanom prijateljstvu prema Crnoj Gori i spremnosti da prihvati riječi isprike i priznanja odgovornosti te gesta dobre volje uz želju da Hrvatska i Crna Gora ponovno budu, kao što su i bile najčešće u svojoj dugoj povijesti, dobri i bliski susjedi.

Uz oproštaj s prvim ambasadorom Crne Gore u Republici Hrvatskoj objavljujemo (u PDF) intervju s njimobjavljen u LJETOPISU CRNOGORSKOM br. 3

Dokument

PODSJEĆANJE NA MANJI BROJ POJEDINCA IZ HRVATSKE KOJI SU SVOJ ŽIVOT ILI PROFESIONALNO DJELOVANJE DIJELOM VEZALI UZ CRNU GORU

Likovni umjetnici: Lovro Marinov Dobričević (Kotor, 1420.- Dubrovnik, 1475.); Tripo Kokolja (Perast, 1661.- Korčula, 1713.); Ferdo Quiquerez (Budim, 1845.- Zagreb, 1893.); Ivan Rendić (Imotski, 1849.- Split, 1932.); Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855.- Prag, 1922.); Celestin Mato Medović (Pelješac 1857.- Sarajevo, 1920.); Ivan Žmirić (Zadar, 1842.- Zadar, 1929.); Menci Klement Crnčić (Nova Gradiška, 1865.- Zagreb, 1930.); Oton Iveković (Klanjec, 1869.- Klanjec, 1939.); Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883.- South Bend, Indiana, SAD, 1962.);

Književnici: Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 1814.- Zagreb, 1890.); Mato Topalović (1812.- 1862.); Ljudevit Gaj (Krapina 1809.- Zagreb, 1872.); Ivan Kukuljević- Sakcinski (Varaždin, 1816.- Hrvatsko Zagorje, 1889.); Petar Preradović (Grabrovica, 1818.- Beč, 1872.); Medo Pucić (Dubrovnik, 1821.- Dubrovnik, 1882.); Stanko Vraz (Cerovec, 1810.- Zagreb, 1851.); Milan Rešetar (Dubrovnik, 1860.- Firenca, 1942.); Antun Barac (Crikvenica, 1894.- Zagreb, 1955.); August Šenoa (Zagreb, 1838.- Zagreb, 1881.); Tin Ujević (Vrgorac, 1891.- Zagreb, 1955.)

Veze knjaza/kralja Nikole s Hrvatskom: Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 1815.- Đakovo. 1905.); Jovan Sundečić (Golijevo, 1825.- Kotor, 1900.); Šimun Milinović (Lovreč, 1835.- Bar, 1910.); Milorad Medaković (Zvonigrad, 1824.- Beograd, 1897.); Josip Slade (Trogir, 1828.- Trogir, 1911.); Simo Matavulj (Šibenik, 1852.- Beograd, 1908.); Valtazar Bogišić (Cavtat 1834.- Rijeka 1908.)