Enciklopedija izgubljenog vremena-Slobodana Šnajdera- dobitnik priznanja

četvrtak, siječnja 21. 2010.

Konkurs za najbolji neobjavljeni dramski tekst inspirisan djelom i životom Danila Kiša, koji je raspisalo Kraljevsko pozorište Zetski dom sa Cetinja i koji je objavljen na cjelokupnom prostoru bivše Jugoslavije, okončan je odlukom petočlanog žirija da ovo priznanje dodjeli tekstu Enciklopedija izgubljenog vremena Slobodana Šnajdera (Zagreb).

s snajder

S. Šnajder

OBRAZLOŽENJE

Žiri koji je radio u sastavu: Žanina Mirčevska, dramaturg i dramski pisac (predsjednik žirija), članovi žirija Radmila Vojvodić, reditelj i dramski pisac, Božo Koprivica, književnik i dramaturg, Balša Brković, pisac i pozorišni kritičar i Marinko Vorgić, književni i televizijski kritičar. Pet tekstova, od ukupno pristiglih 56, ušlo je u uži izbor: Enciklopedija izgubljenog vremena Slobodana Šnajdera (Zagreb), Ovo oko nas Nade Bukilić (Podgorica), Komedijant slučaj Aleksandra Novakovića (Beograd), Mortifikacija Duška Mrđe (Banjaluka) i Hommage sedma vrsta Boštjana Potokara (Ljubljana). Bez obzira na poetsku i drmaturšku raznorodnost navedene tekstove odlikuje osobena inspirisanost Kišovim djelom i životom, oličena prevashodno u realizovanom autorstvu koje prevazilazi puko inkorporiranje tema i motiva Kišovog opusa.

Nagrađeni tekst Enciklopedija izgubljenog vremena Slobodana Šnajdera kišovske motive vješto transponuje u vrijeme tranzicionih obrtanja vrijednosnih sistema kontekstualizujući njihovu stalnu aktuelnost. Ovaj lucidni tekst, crna komedija sa obiljem čudesnih prizora, baca nas u svijet iznevjerenog malog čovjeka - junaka svih vremena. Jedno od najbitnijih obilježja Kišove proze - surovost velikih priča prema tom malom čovjeku - prisutna je u ovom tekstu svojim tranzicionim metamorfozama i zastrašujućim zjapom budućnosti. Efektnu dramaturšku razradu pomenutih motiva autor nadograđuje elementima apsurda i groteske stavarajući originalnu i živu cijelinu, čime ispunjava jedan od najbitnijih ciljeva ovog konkursa.

Direktor,

Slobodan Božović

PODSJEĆANJE NA MANJI BROJ POJEDINCA IZ HRVATSKE KOJI SU SVOJ ŽIVOT ILI PROFESIONALNO DJELOVANJE DIJELOM VEZALI UZ CRNU GORU

Likovni umjetnici: Lovro Marinov Dobričević (Kotor, 1420.- Dubrovnik, 1475.); Tripo Kokolja (Perast, 1661.- Korčula, 1713.); Ferdo Quiquerez (Budim, 1845.- Zagreb, 1893.); Ivan Rendić (Imotski, 1849.- Split, 1932.); Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855.- Prag, 1922.); Celestin Mato Medović (Pelješac 1857.- Sarajevo, 1920.); Ivan Žmirić (Zadar, 1842.- Zadar, 1929.); Menci Klement Crnčić (Nova Gradiška, 1865.- Zagreb, 1930.); Oton Iveković (Klanjec, 1869.- Klanjec, 1939.); Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883.- South Bend, Indiana, SAD, 1962.);

Književnici: Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 1814.- Zagreb, 1890.); Mato Topalović (1812.- 1862.); Ljudevit Gaj (Krapina 1809.- Zagreb, 1872.); Ivan Kukuljević- Sakcinski (Varaždin, 1816.- Hrvatsko Zagorje, 1889.); Petar Preradović (Grabrovica, 1818.- Beč, 1872.); Medo Pucić (Dubrovnik, 1821.- Dubrovnik, 1882.); Stanko Vraz (Cerovec, 1810.- Zagreb, 1851.); Milan Rešetar (Dubrovnik, 1860.- Firenca, 1942.); Antun Barac (Crikvenica, 1894.- Zagreb, 1955.); August Šenoa (Zagreb, 1838.- Zagreb, 1881.); Tin Ujević (Vrgorac, 1891.- Zagreb, 1955.)

Veze knjaza/kralja Nikole s Hrvatskom: Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 1815.- Đakovo. 1905.); Jovan Sundečić (Golijevo, 1825.- Kotor, 1900.); Šimun Milinović (Lovreč, 1835.- Bar, 1910.); Milorad Medaković (Zvonigrad, 1824.- Beograd, 1897.); Josip Slade (Trogir, 1828.- Trogir, 1911.); Simo Matavulj (Šibenik, 1852.- Beograd, 1908.); Valtazar Bogišić (Cavtat 1834.- Rijeka 1908.)