IZLOŽBA IZNENAĐENJA
Izloženi radovi Aldemara Ibrahimovića u galeriji "Zvonimir" u Zagrebu predstavljaju svojevrsno iznenađenje za kulturnu javnost Zagreba
U
organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca
Hrvatske, Društva Crnogoraca i prijatelja Crne
Gore "Montenegro" Zagreb u suradnji s galerijom
"Zvonimir" a uz pomoć Centra za očuvanje i razvoj
kulture manjina Crne Gore i Savjeta za nacionalne
manjine RH u Zagrebu je 11. 9. 2012. otvorena izložba
slika akademskog slikara Aldemara Ibrahimovića.
Svečanosti otvaranja prisustvovali
su brojni gosti i uzvanici mađu kojima i ambasador Crne Gore u RH
gospodin Igor Građević.
U ime galerije prisutne je pozdravio
kustos Zoran Batušić koji je i otvorio izložbua u
ime organizatora prigodne riječi uputio je predsjednik NZCH
dr. sc. Radomir Pavićević, i direktor Centra za
očuvanje i razvoj kulture manjina dr. sc. Derviš
Selhanović. Izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba
Željko Zaninović, pozdravio je prisutne kao i
i autor izložbe Aldemar Ibrahimović.
Slike Aldemara Ibrahimovića su
svojevrsno iznenađenje za kulturnu javnost Zagreba što je posebno
istakla i povjesničarka umjetnosti Iva Körbler u
svom osvrtu na izložene radove /osvrt prenosimo u cijelosti/.
AUTORSKA POETIKA
U zagrebačkoj Galeriji Zvonimir
otvorena je izložba slika poznatog crnogorskog umjetnika Aldemara
Ibrahimovića, koji se predstavio s djelima nastalima u rasponu od
2008. do 2012. godine. Njegovo je slikarstvo kritika do sada
karakterizirala kao slikarstvo lirskog pejzaža iznimno koloristički
aktiviranog, u kojemu se umjetnik stalno vraća motivima crnogorskog
pejzaža, ali i motivu tzv. urbanog pejzaža s posebnim ikonografskim
obilježjima. Na tradiciji tzv. kolorističkog/poetskog realizma i
kolorističkog intimizma, Aldemar Ibrahimović uspostavlja složene
stilsko-poetičke veze i s modernim francuskim figurativnim
slikarstvom prve četvrtine 20. stoljeća, ali i ikonografijom grada
koja se po prvi puta javlja kao dominantan motiv u njemačkom
slikarstvu Nove stvarnosti (Neue Sachlichkeit) s kraja dvadesetih
godina prošlog stoljeća. Ibrahimović također zatvara puni krug s
tradicijom našeg modernog kolorističkog realizma: motivi ranjenog i
u životu zaustavljenog grada javljaju se 1950. godine u ciklusu Ede
Murtića iz Zadra, u kojemu je potresno prikazan diskontinuitet
urbanog prostora i vremena ratom opustošenog i razrušenog grada,
dok s druge strane Edu Murtića i Ibrahimovića u prenošenju
kolorističkih kodova kroz vrijeme spaja još jedno veliko ime
modernog pejzažnog kolorizma: Petar Dobrović! Murtić je pohađao
Majstorsku radionicu kod Dobrovića u Beogradu 1940-41. godine, dok
ga Ibrahimović koloristički nasljeđuje iz "druge ruke", ali u tim
pejzažima postoji ista koloristička vatra koja ukazuje na
mediteranske, južne, morske koordinate i ishodišta.
Taj ponekad ranjeni, traumatizirani i fragmentirani urbani pejzaž
kod Ibrahimovića ukazuje na dublje i dugotrajnije psiho-emotivne
lomove cijelog ovog našeg šireg prostora; od nužnosti odlaska iz
zavičaja u daleki svijet iz egzistencijalnih razloga, ratom
opustošene regije, kao i svake druge vrste diskontinuiteta u
bilježenju i čuvanju povijesti cijele regije.
Ibrahimović sliku gradi u mnogo planova, rezanih i sastavljanih
poput kazališnih kulisa koji podsjećaju na ponovno uspostavljanje
sjećanja nakon nekog velikog šoka i stresa u kojemu je kontinuitet
osobne, kulturološke i povijesne memorije bio prekinut, s ljudima
koji više sliče na lutke, marionete, sjene i duhove, kao da nemaju
nikakve moći djelovati na svoju sadašnjost i budućnost. Pa iako s
njegovih slika često struji sumoran osjećaj izgubljenosti ili
zaustavljanja u vremenu i prostoru, Ibrahimovićev je urbani pejzaž
istovremeno duboko sjetan, melankoličan, i bez trunke depresivnih
tonova. U novijim se slikama sve više javljaju jaki žuti tonovi i
duboke ljubičaste, plave i zelene nijanse koje signaliziraju
svojevrsno metaforičko liječenje bojom, uz sve veći zaokret prema
oblikovanju planova i fragmenata na slici u tradiciji lirske
apstrakcije.
Bez sumnje duboko kontemplativan i emotivan slikar, Aldemar
Ibrahimović, stvorio je iznimno samosvojnu slikarsku dionicu, koja
je prerasla sve navedene modernističke stilske utjecaje i postala
prepoznatljivom i originalnom autorskom poetikom.
Iva Körbler