IZLOŽBA FOTOGRAFIJA DAMIRA ZURUBA

      Damir Zurub rođen je 1976. go¬dine u Zagrebu, a svoju ronilačku karijeru je započeo 2007. godine. Krajem 2010. godine počinje se amaterski baviti podvodnom fo¬tografijom, a već početkom 2012. prelazi sa kompaktnih aparata na SLR i počinje se ozbiljnije baviti fotografiranjem i snimanjem. Od kraja 2010. pa do danas osvojio je ukupno 62 medalje u podvod¬noj fotografiji na raznim domaćim i internacionalnim natjecanjima. Osim Jadranskog mora, ronio je gotovo po svim stranama svijeta, a najljepše ronilačke lokacije na koje voli otići su mu Crveno more - Egipat, Indonezija, Bahami, Azori, izvori rijeka, te špilje.

    Dio bogate zbirke fotografija podmorja i podzemlja izložio je u Crnogorskom domu, galeriji "Montenegrina" U Zagrebu na izložbi fotografija pod naslovom: "PLAVI SVIJET" i "TAJNE PODZEMLJA" koja je otvorena 18. 12. 2014.

     Izložbu je otvorila dopredsjednica Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb Jadranka Šincek.

      O fotografijama i zaljubljenosti u svijet tišine pomorja i podzemlja govorio je i autor izložber Damir Zurub.

      "Mora... Planine... Špilje... Beskrajna prostranstva... Dubine... Preživio sam mno¬ga iskušenja pod zemljom, oblacima i morem. Sretan sam. Ponekad tužan. Usaml¬jen, tu i tamo. Ali - slobodan. Slobodan raditi ono što želim, slijediti svoje snove, koliko god nekome oni bili beznačajni ili besmisleni. Koliko god neki mislili da uzalud trošim svoj život, zato jer ne radim normalan (običan) posao, što nemam stan koji otplaćujem idućih dvadeset godina, što me baš briga odakle je netko, kako izgleda i u kojeg Boga vjeruje. Putovanja su me tome naučila. Uzalud su svi ti prijeđeni kilometri, države, planine, građevine, prirodne ljepote, sve što sam doživio i vidio – ako to nisam naučio. Ipak, nije sve samo u putovanjima. Postoji milijun načina da odrastete, milijun načina da budete sretniji, da budete ono što ste oduvijek sanjali da želite biti. Putovanja u podmorje su moj način. Ni bolji, ni lošiji od ičijeg drugog načina.
    Ako već trebamo odrasti ili barem postati velika djeca, odabirem ovaj put, ovakvo putovanje do središta Planete. Kroz ronjenje do središta srca. Jer kroz srce svi mi moramo proći, kroz osjećaje koji nas čine boljima i mudrijima.
    A ako se vama jednom ukaže prilika, pokušajte. Jer kada zaronite u plavetne dubine, negdje u dubini srca vi ćete se zaraziti. Možete to zvati ushit, izazov, adrenalin, zaljubljenost. Za mene je to poput novoga života kojega sam još u ovome dobio priliku živjeti. Darovi su to koje prihvaćam unatoč opasnostima, teškoćama i naporima. Izazovi na koje se rijetki odlučuju, jer na takva putovanja treba ići otvorenog srca i do kraja svojih mogućnosti. A na to će me zauvijek podsjećati fotografije koje ostaju kao tragovi iza putovanja, iza ekspedicija o kojima je prvi još davno počeo pisati Jules Verne sluteći da će netko jednom to doživjeti i u stvarnosti, a ne samo u mašti.

     Kroz oči ronioca, a putem riječi bez fotografija to ovako izgleda:
Oči ocrtavaju svaki dio našega putovanja. U njima se vidi ljubav prema nebu, kopnu i moru, ali i prema onome nevidljivom. U trenutku kad zaronimo, nevidljivo se razotkriva kao jedna čarobna tajna. Tada mi ronioci kažemo da smo dio mora. More je postalo naša svakodnevnica. Strast ronjenja je za nas više od života. Ono je dokaz našeg postojanja. Kada ronimo mi prodiremo putevima koji imaju srce, a mi im dodajemo svoju dušu. Jedino što možemo činiti u izazovu tog putovanja je da ga prijeđemo koliko god više možemo makar je on beskonačan i nesaglediv. Zato neprekidno putujemo, osluškujući, gledajući i pamteći tražimo čudovitosti podvodnoga svijeta. Makar on nije naš mi smo ga prigrlili, on nam je postao novi dom. Mi ćemo i dalje uživati u tom morskome svijetu bez obzira da li ćemo biti shvaćeni ili ne. To je nešto što nam nitko ne može oduzeti.
   Naši ožiljci s kopna će nas podsjećati na to da je prošlost bila stvarna i da živimo u teškim vremenima, često i neshvaćeni, a kao jedni od rijetkih rane liječimo u podmorju. U jednom sasvim drugačijem svijetu od onoga u kojem smo se rodili. Svijet podmorja ipak je naša prvotna kolijevka života pa je i razumljiva bliskost koju osjećamo. No da bismo je stvarno osjetili i prigrlili moramo zaroniti duboko u sebe i pobijediti strah. Tek tada možemo uživati u svojoj smrtnosti lebdeći u golemom prostranstvu besmrtnosti. (iz KATALOGA  IZLOŽBE)

Damir Zurub

KATALOG: