IZLOŽBA ANKICE ŠIMATOVIĆ BJELICA

      Društvo Crnogoraca i prijatelčja Crne Gore "Montenegro" Zagreb u suradnji sa Hrvatskom maticom iseljenika organiziralo je izložbu slika Ankice Šimatović Bjelica u Crnogorskom domu u Zagrebu, u Galeriji "Montenegrina" koja je ovorena 5. 11. 2015. uz prisustvo članova Društva, gostiju i uzvanika.

     Na otvaranju izložbe govorili su gos. Marin  Knezović, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika i gđa Ljerka Galic, voditeljica projekta Muzej hrvatskog iseljeništva, a u ime domaćina gđa Jadranka Šincek, dopredsjednivca Društva "Montenegro".

     "Ovo je početak suradnje Hrvatske matice iseljenika i Društva "Montenegro", rekao je ravnatelj Matice gos. Knezović u svom obraćanju prisutnima na otvaranju izložbe i nastavio- postoji toliko lijepih stvari koje nas spajaju pogotovu ako se radi o umjetnosti i umjetničkom stvaralaštvu koje nema granica. Takva je i večerašnja izložba gospođe Ankice Šimatović Bjelica..."

      Govoreći o autorici izloženih slika gospođa Ljerka Galic je napomenula da je Ankica crnogorska snaha, rođena u Hrvatskoj, da bi nakon završetka studija umjetnosti u Beogradu, udajom, nastavila svoj život u Crnoj Gori. Kao podsjećanje na rodni kraj autorice, gđa Ljerka je pročitala iz knjige "Modri otkosi nesanice" Književna skupina KLD "Rešetari" pjesmu Desanke Matijević DRAGULJ ISTINE koja započinje stihovima:

        "Postoji jedno mjesto na geografskoj karti gdje se po pjesmi prepoznajemo, kao djeca po majčinom mlijeku...

a završava:
        "... U Rešetarima- pjesma zri u- dragulj istine, koje ni'ko i ništa ne može potamnit' jer tu stanuje pjesma- ogledalo svemira."

ANKICA ŠIMATOVIĆ BJELICA  je rođena 19. kolovoza 1948. godine u Adžamovcima, osnovnu školu završila u Rešetarima, Realnu gimnaziju u Novoj Gradiški. Nakon studija povijesti umjetnosti u Beogradu, trajno se nastanjuje u Nikšiću (Crna Gora) gdje provodi svoj radni vijek kao srednjoškolska profesorica. Počevši od svoje prve samostalne izložbe 1997. (s tematikom pejzaža rađenih ugla-vnom tehnikom pastela i ulja) izlagala je više puta, a nakon Rešetara, po drugi put se predstavlja zagrebačkoj publici. Njeno područje interesa je i digitalna fotografija  kao osnova za izradu slika.

IZ KATALOGA IZLOŽBE:

      „Tiho bez pompe, prepuštena intimi, nikad udaljena od nje, Ankica Bjelica traga za vlastitim poimanjem svijeta u želji da ga obilježi i propusti kroz filter svog senzi-biliteta.

     U želji da humanizira svijet u kojem živimo, ispunjen bukom i bijesom, frustriran zebnjom i strahom,  slikarstvo Ankice Bjelice djeluje terapeutski i  govori da pukotina koja razara svijet nije uništila onaj osnovni postulat života, nadu…“

/Branko Sjekloča/ 

KATALOG