IZLOŽBA POEZIJA I RUŽE U CRNOGORSKOM DOMU
Veliki broj poklonika umjetnosti, umjetnika, Crnogorki, Crnogoraca i prijatelja Crne Gore prisustvovao je 8. 3. 2018. otvorenju izložbe fotografija „Siluete“ i pjesničkoj večeri Lidije Vukčević u Crnogorskom domu u Zagrebu u organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb kojom je obilježen 8. MART MEĐUNARODNI DAN ŽENA.
IZLOŽBOM, RUŽAMA I POEZIJOM PROSLAVILI DAN ŽENA
Veliki broj poklonika umjetnosti, umjetnika, Crnogorki, Crnogoraca i prijatelja Crne Gore prisustvovao je 8. 3. 2018. otvorenju izložbe fotografija „Siluete“ i pjesničkoj večeri Lidije Vukčević u Crnogorskom domu u Zagrebu u organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb, kojom je obilježen 8. Mart MEĐUNARODNI DAN ŽENA. Predsjednica Društva Milanka Bulatović, najprije je prisutnim pripadnicama ljepšeg spola čestitala njihov Dani podsjetila na povijesno značenje tog dana. Izložbu je otvorio akademik Dimitrije Popović koji je tim povodom rekao:
“Za razliku od prijašnjih fotografija Lidije Vukičević u kojima je autorica inventivnim kadriranjem stvarala kompozicije takozvanih svjetovnih sadržaja ponajprije iz svog intimnog prostora, radne sobe ili kuhinje, apostrofirajući tako na likovni način ono što Barthes naziva “mitologijom svakidašnjice” u novom ciklusu fotografija donosi kvalitativno drugačiji stvaralački prosede. U tematskoj cjelini naslovljenoj “Siluete” svjetlost postaje dominantan motiv. Postaje svijet za sebe. Stoga ova općenitost naslova ustvari paradoksalno sugerira bit Lidijinog novog ciklusa. Svjetlost je istovremeno i medij i motiv...” (Dimitrijev osvrt na izložbu Lidije Vukčević u cijelosti pročitajte OVĐE)
Poeziju iz autoričine zbirke Blagi dani čitale su Milanka Bulatović i Maša Savićević. Pjesmu VAŠ I MOJ MONTENEGRO pročitala je sama autorica:
Vaš i moj Monte Negro
Vi naravno imate vaš a ja svoj Montenegro
Vaš je u plamtećim jezicima uzdignut do simbola
U mojem sviću plavičaste zore i gase se u ljubičastim sumracima
Vi, vi imate svoje drevne metafore za riječi da biste ga opisali
Ja, ja ga ne pjevam, jer on sam pjeva iz mene svoje napjeve
Vi, vi mislite da ga poznajete gledajući u drevne mačeve i sablje
Ja, ja ga vidim u očima svojih predaka i njihovim zavjetima
Vi, vi fantazirate idući njegovim strmoglavim putevima
Ja, ja vam kažem: za njima su moje baštine i trud mojih praotaca
Vi, vi ga pohodite snatreći da ga jednom osvojite i imate kao medalju
Ja, ja ga ne posjedujem jer on ima mene trajnu svoju zatočnicu
Vi, vi ste njegovi putopisci jer mnoge ste slične krajolike vidjeli
Ja, ja vam kažem neusporediv je i ne možete ga ničim omeđiti
Vi, vi i ne slutite koliko ste ništavnih poredbi izgovorili da biste ga
ocrtali
Ja, ja ga mogu zazvati u u snu i na javi i ne treba mi metafizika jer
Moj je Montenegro na njoj sazdan kao na nesmiljenoj volji bogova
Vi, vi ako i imate njegove djevuške nemate snove njihovih mladosti
Ja, ja se ne bih natjecala s njihovim jezicima u svakoj zmija spi
Vi, vi se takmičite s njegovim mladićima, jer su vam trn u oku
Ja, ja neću ništa o njima reći jer svaki je nenadmašan i kipti mu
vino jezikom i jagodicama
Vi, vi lutate jezerima i rijekama svog Montenegra ne biste li pronikli u njegove tajne
a ja ću vam reći niste doživjeli njegove vihore ni ćudi mu strane
Vaš je Montenegro mjesto čarobno jer brbljate o njemu na koncu putovanja
Ja ću vam reći da niste iskusili pustolovinu jer ona se pojavljuje u svicima ili
Mlazevima što ih svitanje prosiplje po bunovnim planinama ili ludom moru
Vi, vi biste ga najradije uredili svojim zakonima, svrstali i u korice knjiga
umetnuli
Ja, ja vam ponavljam, divlja je to krajina, plemenici njom vladaju ne znate im
volju niti poznajete ćud
Moj Montenegro zemlja je mojih predaka i postojbina tamnih anđela, skupocjeni konak i rijetka mahala i nitko njom ne vlada do bremenita vremena
Vaš je Montenegro zakupnina Zapada što ju uglazbljujete po svojem sluhu
Moj, moj je Montenegro ovlaš ugođena gitara i njene su strune umorne od
nemirnih prstiju
Ja, ja vam kažem moj je Montenegro zlatna simfonija septembra a vi
Vi ga slutite u aprilskim akvarelima, vi, vi ga posvajate a ja, ja vam kažem
Ne možete usvojiti ono što se nasljeđuje, jer moj je Montenegro u plesu
Mojeg glasa i u gipkim kretnjama mojih sunarodnjaka
u runu vitoroga i u kriku zvijezde
Zato, okanite se vaše fantazije, ne ozbiljujte je, vratit će vam se naopaka
Moj je Montenegro srebrena očevina duhaništa i vinograda,
s nenadmašnim suhomeđama i terasastim imanjima
Moj je Montenegro južna bašta puna maslinika i stabala smokava, a
Vaš, vaš je šarena razglednica
Moj, moj je Montenegro ljuta rana izgnanstava i prijeka riječ zastala na vrhu
usana
Vaš je Monenegro izvidnica avanturista i petparačka slikovnica
Moj je Montenegro zemlja lokvanja i mogranja, ćutanja i zebnje
Vaš taštih varošana i urešenih perjanika
Jer vi ne znate ništa o modrim nebesima nahija niti o
Poemi kamena, vi ne poznajete njegove jezike ni šumnost prešućenih kletvi
Vaš je Montenegro dobro uhranjeni privid a moj, moj je vječna uobrazilja što
odzvanja s dna plaha srca
Društvo "Montenegro" je organizirajući obilježavanje Dana žena dalo dignitet ovom značajnom povijesnom datumu u borbi za ženska prava koji je posljednjih desetljeća u Hrvatskoj nepravedno zanemaren.
Prof. dr. sc. Lidija Vukčević je rođena 1954 . u Zagrebu. Diplomirala jugoslavistiku i filozofiju, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postdoktorsko usavršava-nje na Universite Stendhal, Grenoble.
Radila kao srednjoškolska profesorica mentorica te sveučilišna nastavnica- najdulje u inozemstvu, u Milanu i Grenobleu.
Objavila dvije znanstvene monografije, te pet zbirki poezije:
Boja šafrana, 1992.; Il velo, 1997, na talijanskome u Italiji; Latinska knjiga 1998.; Lepeza, 2000.; Zagrljaj jezika, 2011.; L'abbraccio della lingua/prijevod na talijanski Zagrljaja jezika/ 2018.
i deset knjiga proze:
Rječnik slučajnosti 2006.; Pisma jednog teroriste jednom sadisti, 2006.; Obične stvari, 2007.; Moj filozofski rječnik, 2008.; Fabrika malih utopija, 2011.
Kiši li neprekidno nad Kotorom? 2012.; Rječnik nužnosti, 2013.; Istinite priče, 2014.; Zapadni zapisi, 2015.; Poetika tijela, 2016.
Prevodi s talijanskog i francuskog, i na te jezike.Objavljuje književnu kritiku na talijanskom jeziku.
Preko stotinu objavljenih stručnih i znanstvenih radova. Nekoliko desetaka eseja iz književnosti, povijesti umjetnosti, likovnosti.
Grafički oprema svoje knjige autorskim fotografijama. Od 2012.na grupnim i samostalnim izložbama u Italiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori.Pet samostalnih izložbi fotografija. Izlaže u Gubbio, u Zagrebu, Nikšiću i Podgorici.