CRNOGORSKO VEČE U ZAGREBU

U prelijepoj dvorani Zagrebačkog kazališta lutaka 9.5.2018. održano je „Crnogorsko veče u Zagrebu“.

Ovogodišnja manifestacija imala je nešto drugačiji koncept za razliku od prethodnih godina.

Publika posebno voli tradicijske pjesme i ples, a podjednako tako humor i satiru. Zato su ovogodišnji učesnici programa i glavni gosti bili: Nađa Pjetrović, Katarina Igić i Dragan Buzdovan, članice i član „TEATRA 303“ iz Kotora.

Teatar 303 osnovan je u Kotoru 1980. godine, prošlo je tu mnogo glumica i glumaca amatera, niza gostovanja po cijeloj Crnoj Gori, i današnjim rječnikom rečeno u regionu, a i bilo je gostovanja u Braytonu, Birminghamu i Londonu, sa oko 180 nastupa godišnje! Pored volje, želje, amaterskog entuzijazma, sigurno je da su i jako talentirani: uz niza nagrada valja istaći prvu nagradu-šampioni smijeha na turniru duhovitosti  Jugoslavije 1986/87. godine. Osnivač, pokretač, dobri duh cijeloga Teatra, Dragan Buzdovan predodređen je za  to što radi, to se vidi čim ga se sretne i čuje!

Postignut je najvažniji cilj: smijeh u dvorani gotovo da nije prestajao, a znamo da je to najteže postići, pogotovo u kratkom formatu stand upa. Humorom i satirom o današnjem crnogorskom društvu, mentalitetu i običajima i univerzalnim ljudskim karakterima nije se moglo odoljeti, pogotovo na lijepom crnogorskom jeziku. Moglo se tu pronaći i ovdašnjih ponašanja i mentaliteta, politike naše svagdašnje, umijeća preživljavanja i svakakvog snalaženja u raznim životnim situacijama.

Dobrom raspoloženju pridonio je, potom, Pjevački zbor „Montenegro“Zagreb.

Pod stručnim vodstvom i instrumentalnom pratnjom na harmonici Edina Džaferagića i Danijela Domazeta na kahonu, zbor je izveo najpoznatije pjesme iz Crne Gore: Čobanine, lijepa đevojko, Još ne sviće rujna zora, Milica, Primorkinja, Niđe nebo nije plavo, Pjevaj Maro, Oj, đevojko, đe si ruže brala, Prođoh kroz goru…

Naravno svi su pjevali- i  oni koji su znali i koji nijesu,  ili su pjevušili, udarali takt, pljeskali.

Po završetku programa, nastavljeno je druženje u kazališnom  predvorju i dvorištu, uz crnogorsku trpezu, pjesmu i smijeh.

„Eee, da nam ih je ovđe svaki mjesec!“ jedan je od brojnih komentara. Bilo je lijepo viđeti ozarena i nasmijana lica u današnjem sumornom okruženju svakakvih tegoba i problema.