IN MEMORIAM - STRAHINJA MAROVIĆ

IN MEMORIAM

STRAHINJA MAROVIĆ- STRAJO

(1937.-2018.)

Nacionalna zajednica  Crnogoraca Hrvatske izgubila  je još jednog uglednog člana, jednog od njenih osnivača. Nakon smrti Veselina Age Simovića, Radomira  Pavićevića i Ljubomira Kuljače napustio nas je Strahinja Marović. S ovim dobrim i plemenitim čovjekom  vezivalo me dugogodišnje prijateljstvo. Njegov dom je bio mjesto druženja, tople atmosfere  i  gostoprimstva  koje  će meni i drugim prijateljima posebno iz  vremena sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada sam bio student zagrebačke Likovne akademije, ostati u posebnom sjećanju. Naše je prijateljstvo bilo tim prije zanimljivije i bogatije, jer je Strahinja, od milja zvan Strajo, volio umjetnost, posebno likovnu pa su naša druženja s uglednim stvaraocima i ljudima iz kulture Zagreba i Hrvatske potvrđivala  ono što  je već po sebi postojalo i što je kroz povijest potvrđivano, bliskost dvije kulture, hrvatske i crnogorske. U ovim trenucima sjećanja na Straja  u  ponovnom oživljavanju lijepih uspomena  bio sam svjedokom koliko je  Strahinja Marović, tadašnji tajnik Zavoda za zaštiti spomenika Hrvatske, bio angažiran oko  velikog projekta nazvanog „Umjetnici Jugoslavije Njegošu“ u suradnji s hrvatskim uglednim stručnjacima zaslužan je za donacije umjetničkih djela suvremenih umjetnika Hrvatske.  Ta se bogata zbirka radova danas  nalazi  u Njegoševom muzeju na Cetinju  a Strahinji Maroviću je za svoj angažman na tom projektu uručeno visoko odličje crnogorske vlade. Pišući In memoriam za čovjeka  čije su vrline i širokogrudnost  dobro poznate.

Svima onima koji su s njim prijateljevali ili surađivali, istakao sam ovaj važni podatak iz njegove biografije uglednog pravnog stručnjaka,  zato što je u burnim vremenima na kraju osamdesetih godina kada se  naslućivao dramatičan i tragičan razvoj događaja u bivšoj državi ,Strahinjin angažman uz  poštovanje koje je uživao u sredini u kojoj je djelovao  doprinijeli da se dobije bezrezervna podrška i potpora od strane uglednih ličnosti hrvatskog javnog života u osnivanju  Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore ,,Montenegro“. Budući da sam bio jedan od osnivača spomenutog  društva mogu svjedočiti Strahinjinu predanost i posvećenost obavezama  novonastalog društva  čija je  uloga bila od bitne važnosti da se može javno artikulirati stav Crnogoraca, državljana Hrvatske, koji su osuđivali politiku ondašnje crnogorske vlasti, posebno  zbog agresije na  Konavle i Dubrovnik.

Žao mi je da zbog teške bolesti koja ga je zadesila nije uspio realizirati, kako je bio planirao, jednu knjigu koja bi svjedočila o tom vremenu, potkrijepljena obilnom dokumentacijom koju je pedantno vodio i čuvao. Ljubav prema Crnoj Gori  živjela je u njemu istim intenzitetom, prema rodnoj Crmnici i njegovim Tomićima, prema  Cetinju i danima školovanja u tom gradu, prijateljevanjem s Danilom Kišom, Dadom Đurićem, Stevanom Luketićem, Mladenom Lomparom, Slavkom Perovićem... Želio je ponovo u poslijeratnom razdoblju  sudjelovati u novom i bogatom  međudržavnom  kulturnom programu Hrvatske i Crne Goge, tom smislu imao puno planova, ali ga je bolest spriječila  pa je mogao, nažalost, kao  pasivni promatrač zadovoljno gledati kako na tom polju izuzetne rezultate postižu aktivnosti Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske u čijem je osnivanju i on sudjelovao. Bio je posebno ponosan što je u suradnji s njegovim bratom uglednim crnogorskim povijesničarem umjetnosti Milanom Cokom Marovićem  u koordinaciji državnih institucija Hrvatske  i Crne Gore  bio član stručnog tima koji je preuzeo na Debelom brijegu hrvatsku imovinu opljačkanu od strane crnogorskog agresora.

Strahinjin humanizam i domoljublje kao i široka kultura  također su učvršćivali njegovu svijest što znači čuvati i razvijati svoje korijene, svoje porijeklo često citirajući Alberta Camusa da  onaj narod koji nije svjestan svoje prošlosti  i svoje kulturne tradicije  teško će moći izgrađivati svoju budućnost. Također i prihvaćati kulturu sredine u kojoj živi  što  samo može u plodnom prožimanju posebnosti obogatiti  ono što kultura u svojoj osnovi jest općeljudska vrijednost. Strahinja Marović je bio poštovan i cijenjen kao, crnogorski Zagrepčanin. Uvijek elegantan s lijepim manirima u ophođenju.  Posebno omiljen u Nacionalnoj zajednici, u teškim danima svoje bolesti  dirljivu pažnju  u prijateljskoj skrbi posebno su dali Dušan Mišković i Danilo Ivezić.

Nakon smrti  drage osobe  ostaje praznina u kojoj žive nijema sjećanja. Ostat će nam u najljepšoj uspomeni  kao dobar čovjek i iskreni prijatelj,

naš Strajo.

Neka mu je slava i hvala.

Dimitrije Popović