LIDIJA VUKČEVIĆ VUČUROVIĆ

Na predstavljanju svojih knjiga u crnogorskom domu Lidija Vukčević Vučurović obilježila je i jednu značajnu obljetnicu: trideset godina književnog rada, kao i zavidnu znanstvenu karijeru.

Na predstavljanju su govorili: Danilo Ivezić, urednik oba naslova; Dimitrije Popović i sama autorica Lidija Vukčević Vučurović. 

Pozdravljajući prisutne na početku predstavljanja i čestitajući Lidiji na knjigama i značajnoj obljetnici, Danilo Ivezić je između ostalog rekao:

„...Knjiga Budžaštar ili pojmovnik trivijalnosti svojevrsni je rječnik Lidije Vučković Vučurović, kako u recenziji knjige kaže poznati crnogorski književnik Bogić Rakočević (citiram): „…knjiga u formi rječnika koja je nastala na fonu Floberovog 'Rječnika otrcanih misli'… Rječnik kao leksikografsko djelo koje sadrži popis riječi ili izraza izabranih i raspoređenih po nekom načelu, ovdje je poslužio kao prijedlog za uspostavljanje proizvoljnih, konvencionalnih simbola koji imaju višestruko značenje…“ – završen citat.

Sam izbor naslova, sadržaja i oblika knjige svojevrsno je sučeljavanje ili „obračun“ Lidije sa trivijalnostima ove naše svakodnevnice, našeg življenja i ovdje i tamo. Njen svojevrsni komentar, koji se ne ostaje samo na riječima- rječniku. Tu su i mala pravila feminističkog djelovanja (pet djelova); tri prava na univerzalne neistine i četrdeset troje ne/običnih ljudi zvanja, zanimanja, zanata. Sve to, najčešće, s Lidijinim ironičnim, u nekim slučajevima i sarkastičnim komentarom, jasnim i nedvosmislenim. NPR:  Ekologija- zeleni pokret, navodno znanstveno utemeljen. Politički blizak najprije anarhizmu i ljevici ali i sve više desnici, ojačanoj arapskom proljeću i europskim zimama.Ekologija nam svakako ovako ili onako, kršćanskim dogmama ili krupnim kapitalom, dolazi glave. -Ne uzimajte muškarce ozbiljno, lakše ćete ih podnijeti (u pravilima feminističkog djelovanja). U prvom dijelu knjige u rječniku su svojevrsni lokalizmi. Riječ DŽAN koja se spominje u čuvenoj pjesmi Milice jedna u majke je ime ulice u Podgorici. Lidija dodaje i DŽAN-MAHALA. Inače riječ džana je starotruskog podrijetla i znači duša. Ulica džana izlazi na ulicu Viganj a ova završava s malim trgom i bunarom, na kojem je za razliku od ulice "dozvoljeno" ašikovanje..."

O Lidiji i njenom književnom radu Dimitrije Popović  između ostalog kaže:  "Ovaj bi kratki osvrt na Lidijine najnovije knjige počeo bih s misli Stefana Malarmea 'Sve na svijetu postoji da bi se napisala jedna knjiga' Iako se, rekli bismo, to podrazumijeva po sebi, ipak ta misao dira u onu bit stvaralačkog postupka po kojemu se stvarnost transponira u jednu višu sferu svoje zbiljnosti koja se upravo kroz umjetnost najbolje ili najbogatije osmišljava. Daje smisao čovjekovom postojanju. Književnost to upravo potvrđuje... U opservacijama stvarnosti Lidija koristi prozorsko okno kao kakav životni intimni ekran u kojem se projicirala obiteljska sreća i sklad ali i melankolija i teških dana sudbine koja je obitelj tijekom godina zadesila. Ta koncentracija na prozorsko okno kao živa slika projicirane stvarnosti odredit će i Lidiju potrebu za kadriranjem stvarnosti koje će bilježiti njen fotoobjektiv. Pomno će snimati stvari, zatečene ili aranžirane da slikom tih prizora ili pojedinosti , kako bi rekao Rolan Bart, mitologije svakidašnjice, da auru više vrijednosti umjetničkog dokumenta, fotografskog arte fakta. Svoje će tijelo, lice ili ruku također fiksirati u taj svijet iluzije bez simboličnih značenja. U pričama iznosi i primjere lirskih afektivnih sjećanja kada se u hladnoći ledenog snježnog samoborskog jutra vidi gledajući kroz prozor jednog mladića koji pripaljuje cigaretu da bi taj crvenkasti plamen rasplamsao sjećanje na jug , na čijoj će se koru mandarine oljuštiti u narančastoj bijeloj spirali. Ovakve prustovske evokacije spisateljičine stvarnosti u kojima se izražava iskrenost osobnog tona daju posebnu vrijednost njezinoj literaturi. kako bi rekao Rolan Bart, mitologije svakidašnjice, da auru više vrijednosti umjetničkog dokumenta, fotografskog arte fakta. Svoje će tijelo, lice ili ruku također fiksirati u taj svijet iluzije bez simboličnih značenja. U pričama iznosi i primjere lirskih afektivnih sjećanja kada se u hladnoći ledenog snježnog samoborskog jutra vidi gledajući kroz prozor jednog mladića koji pripaljuje cigaretu da bi taj crvenkasti plamen rasplamsao sjećanje na jug , na čijoj će se koru mandarine oljuštiti u narančastoj bijeloj spirali. Ovakve prustovske evokacije spisateljičine stvarnosti u kojima se izražava iskrenost osobnog tona daju posebnu vrijednost njezinoj literaturi. kako bi rekao Rolan Bart, mitologije svakidašnjice, da auru više vrijednosti umjetničkog dokumenta, fotografskog arte fakta. Svoje će tijelo, lice ili ruku također fiksirati u taj svijet iluzije bez simboličnih značenja. U pričama iznosi i primjere lirskih afektivnih sjećanja kada se u hladnoći ledenog snježnog samoborskog jutra vidi gledajući kroz prozor jednog mladića koji pripaljuje cigaretu da bi taj crvenkasti plamen rasplamsao sjećanje na jug , na čijoj će se koru mandarine oljuštiti u narančastoj bijeloj spirali. Ovakve prustovske evokacije spisateljičine stvarnosti u kojima se izražava iskrenost osobnog tona daju posebnu vrijednost njezinoj literaturi. lice ili ruku također fiksirati u taj svijet iluzije ne bez simboličnih značenja. U pričama iznosi i primjere lirskih afektivnih sjećanja kada se u hladnoći ledenog snježnog samoborskog jutra vidi gledajući kroz prozor jednog mladića koji pripaljuje cigaretu da bi taj crvenkasti plamen rasplamsao sjećanje na jug , na čijoj će se koru mandarine oljuštiti u narančastoj bijeloj spirali. Ovakve prustovske evokacije spisateljičine stvarnosti u kojima se izražava iskrenost osobnog tona daju posebnu vrijednost njezinoj literaturi. lice ili ruku također fiksirati u taj svijet iluzije ne bez simboličnih značenja. U pričama iznosi i primjere lirskih afektivnih sjećanja kada se u hladnoći ledenog snježnog samoborskog jutra vidi gledajući kroz prozor jednog mladića koji pripaljuje cigaretu da bi taj crvenkasti plamen rasplamsao sjećanje na jug , na čijoj će se koru mandarine oljuštiti u narančastoj bijeloj spirali. Ovakve prustovske evokacije spisateljičine stvarnosti u kojima se izražava iskrenost osobnog tona daju posebnu vrijednost njezinoj literaturi. 

Završavam ovaj kratki osvrt sa onim s čim počinje Lidijina knjiga Blagi dani. Savjetima koje Danilo Kiš preporučuje mladim piscima. Uz podižu listu našeg Kiša pridodat ću sasvim kratki savjet Charlesa Baudelairea 'pisac treba slijediti svoj senzibilitet usprkos svemu'.

Lidija dosljedno slijedi svoj senzibilitet podjednako u poeziji, prozi ili eseju. Čestitam slavljenici s najljepšim željama."

Lidija Vukčević Vučurović, rođena 1954. godine u Zagrebu. Diplomirala jugoslavistiku i filozofiju, magistrirala i doktorirala tezama iz književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postdoktorski studij na Grenobleu. Dugogodišnja srednjoškolska i sveučilišna profesorica u zemlji i inozemstvu (Italija i Francuska), znanstvenica, prevoditeljica i književnica.

Od 1983. godine objavljuje znanstvene radove, književnu kritiku, prijevode i eseje. Objavila je kao samostalne knjige: dvije znanstvene monografije; šest zbirki poezije; dvanaest knjiga proze; preko stotinu naučnih i stručnih recenziranih radova.

Uvrštena je u brojne antologijske izbore poezije i proze na hrvatskom, crnogorskom, srpskom, makedonskom, mađarskom, albanskom i talijanskom jeziku.

Knjige su sufinancirane sredstvima Savjeta za nacionalne manjine.