Što su rekli o nama?

Ćetkovićeva knjiga svakako nije jedina s ovom tematikom ali je po mnogočemu specifična. Kao prvo Vlado Ćetković je ušao u drugu polovinu devetog desetljeća svojeg života, te je knjiga koju je napisao – u tim godinama – uistinu poduhvat. Autor je unatoč godinama detaljno obradio 125 naslova knjiga, novinske tekstove, proglase i institucije, citirao je preko 200 ličnosti – sve to u preko 1200 iskaza o Crnoj Gori i Crnogorcima, što ovu knjigu svakako okarakterizuje kao svojevrsni katalog i podsjećanje na to: Ko smo? Što smo? Što činjesmo? – u svojoj prošlosti – kao i upozorenje na to što NE činimo danas, što dopuštamo da nam se čini da se sve identitetsko i bitno rastače, zatre i nestane.

Najveći broj od 202 citiranih ličnosti su stranci odnosno „izvanjci“ (carevi, kraljevi, sultani, vojskovođe, političari, naučnici, pjesnici, književnici, umjetnici, publicisti i turisti/avanturisti). Drugi dio citiranih su Crnogorci ili porijeklom Crnogorci, oni koji su otišli iz Crne Gore i koji su svoj životni put vezali uz države svoga izbora, druge domovine (kao i autor knjige koji već preko 60 godina živi i radi u Sloveniji). To su ljudi koji, izvan konteksta svakodnevice, doživljavaju Crnu Goru s puno emocija i zabrinutosti za opstanak Crne Gore.

Čitateljima je svakako najzanimljivije upravo kako izvanjci doživljavaju Crnu Goru. Oni su upravo zadivljeni tradicijom i kulturom Crne Gore, njezinim stanovnicima i njihovim običajima, njezinom herojskom prošlošću, herojstvom pojedinaca. Posebno su iznenađeni načinom na koji se Crnogorci odnose prema strancima i njihovom tradicijom poštovanja gosta u kući (pod krovom domaćina čak i krvni neprijatelj uživa punu zaštitu i sigurnost). Avanturisti i turisti pak ističu nevjerojatno divlju geografiju i prirodu Crne Gore. Brojni autori pokazuju posebno oduševljenje surovošću planina, klisura, kanjona, ljepotom rijeka, jezera i dolina. Štoviše, za rijeku Taru su zapisali da joj je ime iz sanskrtskog jezika i znači BOGINJA LJEPOTE. Taj čuveni crnogorski krš mnogi su u svojim zapisima nazvali KAMENO MORE.

Ćetković u knjizi posebno mjesto posvećuje onima iz Slovenije, prvenstveno profesoru Vladimiru Osolniku. Nakon 60 godina - fakulteta, radnog vijeka, mirovine i svega ostaloga što nosi život – logično je da se u knjizi osjeća povezanost sa njegovom drugom domovinom, pa je u knjizi tako našao svoje mjesto i prilog prof. Osolnika koji nosi naslov „O Crnoj Gori kod Slovenaca“.

Knjiga je namijenjena, prije svega, mlađoj generaciji. Nadam se da će među njima, poslije čitanja, biti nemali broj onih koji će staviti „prst na čelo“. Pa ako se to desi, smatram da moj trud nije bio uzaludan. Knjigu najiskrenije preporučam i onima među nama koji neće da budu MI, i koji čine sve da ne bi bilo niti nas, niti Crne Gore. Siguran sam da će mnogi od njih, čitajući knjigu, htjeli – ne htjeli, shvatiti da je njihovo nečasno činjenje uzaludno, te da je ta „mala“ Crna Gora ipak VELIKA i VJEČNA, napisao je u uvodu knjige Vladimir Vlado Ćetković.

Vladimir Vlado Ćetković je građevinski inženjer iz Ljubljane, rođen 1. aprila 1940. godine, u selu Bakoviće kod Kolašina, Crna Gora. Osnovnu školu završio je u Kolašinu a srednju tehničku u Podgorici. Na studije odlazi u Ljubljanu, gdje i danas živi, kao umirovljenik. Spisateljski gledano dosad se uglavnom bavio lingvistikom, odnosno problematikom izvornog crnogorskog zavičajnog govora, i na tu temu je objavio knjige „Nauśečenije“ (2019.), „Pozdrav rodu“ (2022.) i „Nema ig nasvijet“ (2024.).

Tekst: Danilo Ivezić, Bojan Radulović